Police will not intervent during student protest

POZIV NA DOGOVOR

Ministar znanosti, obrazovanja i športa RH dr. Dragan Primorac dugo je odgađao da se javno, u formi novinskog intervjua, očituje o aktualnim studentskim prosvjedima u Hrvatskoj, koji su već tjednima vremena u središtu pozornosti svih domaćih, ali i mnogih stranih medija. Sada je to, eto, napokon učinio, davši intervju našoj redakciji.

Prije nekoliko mjeseci dr. Primorac, koji je po svom zanimanju i profesionalnom opredjeljenju liječnik, genetičar i forenzičar, postao je faculty profesor na jednom od najprestižnijih forenzičkih programa na svijetu, onome pri Penn Stateu (Eberly College of Science). A o njemu kao ministru i o značajnim pomacima u hrvatskom obrazovanju nedavno su pisali vodeći svjetski listovi i časopisi kao što su Die Presse, Kleine Zeitung, Science, EMBO Reports itd.Pored svih svojih obveza dr. Primorac trenutno je u pripremama za organizaciju jednog od najvećih svjetskih skupova forenzike koji se održava od 1. do 6. lipnja u Splitu, a na koji će doći vodeći svjetski autoriteti na tom području, uključujući Henrya Leea i nobelovca Richarda J. Robertsa.

Globalni trend

Što je glavni motiv studentskih prosvjeda u Hrvatskoj: novac ili ideologija? Odnosno – zahtjev za potpuno besplatnim visokoškolskim obrazovanjem ili kritika globalnog kapitalizma kao dominantnog društvenog modela u svijetu?

– Neosporno je da su prosvjedi u Hrvatskoj rezultat višemjesečnih aktivnosti jednoga međunarodnog studentskog pokreta koji je počeo s ozbiljnijim djelovanjem negdje početkom tekuće akademske godine. Riječ je o globalnom trendu borbe protiv posvemašnje komercijalizacije, odnosno – kako oni to nazivaju i što god to za njih značilo – protiv amerikanizacije školstva. Prosvjedi su održani u Francuskoj, Španjolskoj, Finskoj, SAD-u.. i drugim zemljama. Hrvatski su studenti i na taj način, iako s malim zakašnjenjem, pokazali da prate svjetske trendove.

Koliki je broj pobunjenih studenata u odnosu na cjelokupnu studentsku populaciju – i kod nas i u svijetu?

– Na većini svjetskih sveučilišta u prosvjedima je sudjelovalo između 1 i 2 posto od ukupnog broja studenata. A i u Hrvatskoj je takav omjer.

To je, međutim, kod nas drukčije nego drugdje?

– Drugdje su protesti prestali već nakon tjedan dana. Bili su to svojevrsni festivali studentskih prosvjeda, najavljeni na službenom sajtu Međunarodnog studentskog pokreta. No, kod nas su te manifestacije zadobile dugoročniji karakter, posebice na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.

Zašto se, kao ministar, ovaj put niste priključili pobunjenim studentima, kao što ste činili u nekim prijašnjim sličnim situacijama?

– Točno je da sam svojedobno bio s maturantima, kad su izašli na ulice; da sam bio i s nastavnicima i učiteljima, kad su najavljivali štrajk prosvjetara.. Ali ovdje su mi i sami oni koji su organizirali ove prosvjede poručili da se radi, ponajprije, o antiglobalističkoj akciji, gdje nitko ne želi ni pregovarati ni razgovarati s bilo kojom institucijom – o bilo kojoj temi. I da se radi o svjetskom pokretu koji je generalno uperen protiv komercijalizacije školstva. Najbolje što možete jest dopustiti tim mladim ljudima da u miru artikuliraju svoje stavove i ideje, a ne stvarati konfuziju – pogotovo, ponavljam, kada nitko s vama ne želi ni o čemu konkretnom razgovarati. Ako je princip takav da nema pregovora, besmisleno je ulaziti u rasprave u kojima se ionako neće dobiti nikakav odgovor.

Tolerantna vlast

Filozofski fakultet u Zagrebu je i dalje u blokadi?

– Iako još postoji djelomična blokada, kompletna se nastava izvodi, ali na altenativnim lokacijama (na Katoličkom sveučilištu, na Pučkom otvorenom učilištu, Institutu za antropologiju, Strojarskom fakultetu itd.).. Većina studenata Filozofskog fakulteta sada je u vrlo frustrirajućoj situaciji i šalje apele da žele ići na nastavu i polagati kolokvije. Oni ističu da manjina nema pravo niti smije ugrožavati većinu.

Koliko studenata broji ta manjina?

– Teško mi je o tome govoriti. Kažu da od ukupno šest tisuća studenata na Filozofskom fakultetu u Zagrebu njih 500-600 sudjeluje na plenumu. Ali te omjere treba provjeriti, ne želim nešto krivo reći.

Što vi osobno, kao ministar, poručujete tim studentima?

– Da krenu u izvršavanje svojih obveza. I ja sam nekada bio student, studirao sam na vrlo zahtjevnom, Medicinskom fakultetu. Podrijetlom sam iz radničke obitelji i došao sam studirati u Zagreb. Nije mi bilo lako. Ali glavna mi je preokupacija bila što prije i što uspješnije završiti studij, kako bih roditeljima uštedio na troškovima. Bio sam potpuno okupiran studentskim životom, možda i zbog odgovornosti koju sam imao prema onima koji su me plaćali.

Postoji li mogućnost raspleta blokade na Filozofskom fakultetu u Zagrebu uz pomoć organa vlasti, tj. policije?

– Ne. Za takav scenarij nema ni miligrama šansi. Takvo što je apsolutno isključeno.

Kad tako kažete, govorite li u ime cijele strukture vlasti?

– Da, govorim u ime cijele strukture vlasti.

I premijera Sanadera?

– To je stav svih nas. I upravo je u tome Hrvatska napravila taj veliki civilizacijski iskorak. Nema nikakvih izgleda da se u Hrvatskoj dogodi onaj i onakav scenarij kakav se dogodio, primjerice, u Francuskoj ili Španjolskoj, ili u američkoj državi Vermont, gdje su prosvjednici koji su zauzeli Rektorat odmah bili uhićeni dok su profesori i osoblje fakulteta koji su zauzeli zgradu administracije dobili ultimatum da moraju napustiti zgradu do deset sati navečer ili će i oni biti uhićeni. Mislim da su studenti u Hrvatskoj i sami iznenađeni fleksibilnošću i tolerancijom koju prema njima pokazuju, kako vi to kažete, strukture vlasti, ali i cjelokupna demokratska hrvatska javnost. Ne samo da su iznenađeni – oni su time, rekao bih, frapirani, a komentari koji nam stižu izvan granica Hrvatske jasno govore da mnoge države mogu čak i učiti od Hrvatske na ovom primjeru!

Besplatni studij

Jesu li zahtjevi studenata za potpuno besplatno školovanje opravdani? Vi se osobno zalažete za besplatno obrazovanje, pa je čak i Jelena Lovrić napisala da je ministar Primorac “prvoborac besplatnog obrazovanja”.

– To nije učinila slučajno. Evo, upravo završavamo sa svim pripremama za uvođenje besplatne i obvezne srednje škole, do prve kvalifikacije, gdje smo samo u dvije godine osigurali da 17 tisuća učenika, koji bi inače napustili školovanje, završe srednju školu. To je neizrecivo bogatstvo i nema toga što neću napraviti za našu mladost. A tu tendenciju nastavljamo i prema visokim učilištima. Dan je prijedlog da svi oni koji sljedeće godine polože državnu maturu i upišu se na fakultete startaju besplatno, s 0 kuna troška. To je model koji će ispuniti snove mnogih prethodnih generacija. I kao takav on je prihvatljiv za 99 posto studenata. Besplatna prva godina za sve, a kasnije sve ovisi o uspješnosti studenta – to nije mala stvar. Kad kažem “uspješnosti”, mislim, naravno, na ECDS-bodove, a nikako ne na prosjek.

Ali?

– Ali izgleda da studenti to ne žele. Mislim na one koji sudjeluju na prosvjedima. Oni su, naime, to odbili. Ja smatram da moraju postojati kriteriji po kojima će se razgraničiti uspješni od neuspješnih. Zato je 170 tisuća hrvatskih studenata reagiralo pozitivno onoga trenutka kad smo izašli s tim prijedlogom. Jer je osjetilo da sve ovisi isključivo o njima.

Kakvi su realno uvjeti studiranja u Hrvatskoj u usporedbi s ostalim zemljama?

– Evo primjera. Godina studiranja na medicini, na kvalitetnom sveučilištu u Europi ili SAD-u, u prosjeku je između 150 i 180 tisuća kuna. A u Hrvatskoj student medicine ne plaća apsolutno ništa, osim ako je imao loše ocjene u srednjoj školi te ako je uz to loše napisao prijamni ispit – a i tada plaća samo manji dio studija u iznosu od nešto više od 9 tisuća kuna. Znači, to je deset do dvadeset puta jeftinije nego drugdje. To je naprosto neusporedivo… Nadalje, država svim našim redovitim studentima, uključujući i one koji studiraju “za vlastite potrebe”, subvencionira ogromne troškove, uključujući i prehranu. Realna cijena jednog studentskog obroka kod na je oko 17 kuna, student od toga plaća 4,4 kune, a Ministarstvo osigurava subvenciju od 12,3 kune. U Sloveniji je studentski obrok tri puta, a u Njemačkoj gotovo deset puta skuplji nego u Hrvatskoj. U Irskoj i Švedskoj subvencioniranje studenske prehrane uopće ne postoji, čak imate problema objasniti što je to..

Amerikanizacija školstva

Kako komentirate opredijeljenost značajnog broja studenata (i) u Hrvatskoj protiv amerikanizacije obrazovanja?

– Financiranje našeg sustava nema puno veze s američkim. I nema razloga da se to poistovjećuje. Šezdeset posto studenata u Hrvatskoj ne plaća nikakvu participaciju. Ali, s druge strane, mislim da moramo biti otvoreni za preuzimanje nečega dobrog od bilo koga, čuvajući pritom hrvatsku tradiciju.

Poznato je da se volite pozivati na američke vrijednosti i standarde. Kako doživljavati rečene zahtjeve za deamerikanizacijom bilo čega, pa tako i obrazovnog sustava?

– Nemoguće je na to pitanje pojednostavljeno odgovoriti. Moj je stav poznat i SAD je država koju ja iskreno volim. Američki nivo demokracije i poštovanja ljudskih prava ideal je kojem treba težiti. Intelektualna sloboda, sloboda rada, sloboda koja ovisi isključivo o tvom uspjehu, a ne o nekim političkim stavovima – to je ona Amerika koju ja znam. Izvrsnost znanosti – to je Amerika koju ja znam i koju poštujem. Zatim, otvorenost koju je Amerika dopustila osiguravši najboljim svjetskim znanstvenicima da se u njoj educiraju i potom, kad god to zažele, vrate u svoje domovine – to je Amerika koja pomaže mnogima širom svijeta da se razvijaju i da šire u Americi stečena znanja..

Ipak, Međunarodni je studentski pokret protiv te Amerike nabrušen…

– Navodno se boje da se to ne pretvori u sveopću komercijalizaciju obrazovnog sustava. Zato ja i govorim da svaka država ima pravo i treba nastaviti svoju tradiciju, pri čemu će, međutim, ona pametna država uzeti i ono što je u američkom ili bilo kojem drugom obrazovnom sustavu dobro. Koliko sam već puta napomenuo da mi želimo zaštititi socijalnu komponentu studiranja?

Koji je, po vašem mišljenju, najbolji obrazovni sustav na svijetu, na koji bi se Hrvatska najprije trebala ugledati?

– Jedan od najboljih je irski. Od njega smo gotovo preuzeli model državne mature. Ali, isto tako, i osiguranje besplatnog početka školovanja u sustavu visokog obrazovanja. Kod njih upravo o položenim ECTS-bodovima ovisi nastavak besplatnog studija, s tim da se participacija plaća u postocima, i to ovisno o tome koliko niste sakupili ECTS-bodova, a trebali ste. To je model koji zagovaraju mnogi, počevši od mene osobno pa do rektorskog zbora, dekana, a i samih studenata. Međutim, uzimamo ono dobro i od Japana, Amerike, Izraela…

Cijena studiranja

Tvrdi se da bi uvođenje potpuno besplatnog visokog obrazovanja u Hrvatskoj koštalo 300 milijuna kuna. U odnosu na ukupni državni proračun to i nije neki veliki novac. U čemu je problem?

– Ne radi se o 300 milijuna, radi se o konceptu. Želio bih vidjeti i jednu jedinu osobu koja može biti protiv takvog modela po kojem će za svakog studenta koji upiše prvu godina ta prva godina biti besplatna, a sve kasnije da će ovisiti o uspješnosti njegova studiranja. Mi, dakle, govorimo o istini, govorimo o konceptu uspješnosti, koji mora biti temelj razvoja demokratskog društva. Ako se sustavi vrijednosti poremete, to vodi u anarhiju!

Je li barem ta cifra, od 300 milijuna kuna, u ovome kontekstu točna?

– To su samo neki iznosi koji su se predviđali i koji su okvirni. Ali ponavljam, u četiri-pet godina izdvojiti milijardu eura ili 7,3 milijarde kuna za razvoj obrazovanja, uključujući i kreditna sredstva, a to smo učinili tijekom proteklih godina – to je daleko više od ovih 300 milijuna kuna koje navodite! Ja doista ovdje govorim o konceptu, o istini, o vrijednostima. Kakav bi to bio apsurd kada bismo i dalje išli po onome starom modelu, da se svaka godina može ponoviti, kako neki predlažu, pa da studij prava može trajati 10 godina, a studij medicine 12 godina? O čemu pričao, o čemu govorimo? Tko to može javno podržati? Koje su to vrijednosti, koji je to motiv za mladu osobu? Koji je to motiv za srednjoškolca, koji je motiv za osnovnoškolca?

Jeste li, proteklih dana i tjedana, i jednoga trenutka poželjeli biti student, među studentima, s druge strane barikade, i guštati o posvemašnjoj životnoj slobodi?

– Moja životna sloboda jest nezamjenjiva i nikada je ne bih mijenjao za bilo koju intelektualnu ograničenost. I u tom pogledu, s jedne strane, razumijem studente i njihove trenutke intelektualne slobode i intelektualnih promišljanja. Međutim, mislim da bi bilo dobro da s jednakom energijom pristupe pripremanju ispita, kako sve ovo ne bi utjecalo na njihv studij…

Sretan sam što smo put razvoja moderne Hrvatske usmjerili u stvaranju naše domovine kao “države znanja” te što je nakon najvećih sustavnih promjena u cijeloj vertikali obrazovanja koje su ikada provedene došlo vrijeme da se sustavno na svim razinama bavimo kvalitetom, a ne kvantitetom, ne štancanjem diploma, nego konkurentnom Hrvatskom koja će se sutra predstavljati znanjem u EU, a ne gdje će Hrvati biti najamni radnici. I molim Boga za Hrvatsku morala, istine, rada, vrednota i znanja, je je to Hrvatska koji imamo u mojim snovima i jer je to Hrvatska koju je ovaj narod zaslužio.

“Nema šansi da se u Hrvatskoj dogodi scenarij kao u američkoj državi Vermont, gdje su prosvjednici koji su zauzeli Rektorat odmah bili uhićeni”

“Dan je prijedlog da svi oni koji sljedeće godine polože državnu maturu i upišu se na fakultete startaju besplatno, s nula kuna troška!”

“Na većini svjetskih sveučilišta u prosvjedima je sudjelovalo od 1 do 2% od ukupnog broja studenata. A i u Hrvatskoj je takav omjer”

ŠTRAJKAŠKA INTERNACIONALA

Model pobune kopiran je iz inozemstva

REKTOROV POZIV “Zagrebački studenti jednostavno ne žele doći u rektorat”

Kako doživljavate aktualnu studentsku pobunu? Što je njezina specifičnost?

– Specifičnost je da studenti nastoje ne individualizirati svoju odgovornost i svoju komunikaciju, tako da je skupina studenata koja je pokretač i organizator cijelog događaja, zapravo, cijelo vrijeme skrivena iza mnoštva anonimnih studenata….Model je potpuno isti u svim zemljama, ovo ovdje ni po čemu nije neki naš, hrvatski model. U cijelosti je on kopiran, i to po klasičnoj tehnologiji “copy and paste”. Ovo je potpuno nova generacija, generacije e-maila, generacija weba…Hrvatski studenti ne prave nikakve posebne eksperimente i ni po čemu ne iskaču izvan trendovskih shema koje postoje u drugim zemljama. Svoj su “model”, dakle, naprosto kopirali iz inozemstva. Studenti su umreženi, oni u danom trenutku o određenim procesima razmišljaju na potpuno isti način.

Vi nemate ama baš nikakvu komunikaciju s jezgrom pobunjenih studenata na Filozofskom fakultetu u Zagrebu?

– K nama su, u Ministarstvo, dolazili studenti iz Rijeke, Splita i nekih drugih sredina i institucija, koje su sudjelovale u prosvjedima. A za zagrebačke smo studente mi sami otvorili mogućnost za raspravu i dijalog. Ali oni jednostavno kažu da ne žele doći u rektorat ni Ministarstvo ni o čemu pregovarati.

PAMETNI I SAMOSTALNI

Studenti se ne daju politički manipulirati

Koliko su u našoj zemlji ti prosvjedi autohtoni a koliko pod utjecajem nekih mlađih profesora, koji, navodno, njima upravljaju iz pozadine? U medijima se spominju neka konkretna imena: Mate Kapović, Srećko Horvat, Andrea Zlatar…

– Dio tih ljudi koje navodite svojedobno je pokušao organizirati prosvjede protiv ulaska Hrvatske u Europsku Uniju i NATO…Ali ja sam uvijek želio vjerovati, i još vjerujem, da su naši studenti ipak samostalni, a da se uvijek nađe onih koji kroz njihove zahtjeve pokušavaju artikulirati neke svoje vlastite stavove i ideje.

Mislite li da se studentima manipulirale i pojedine političke stranke, kako bi narušile kredibilitet HDZ-a na netom održanim lokalnim izborima?

– Upozoravali su nas na nekolicinu političara koji su čak i javno, putem plakata, optuživali jedni druge da su organizirali studentske prosvjede. Poručio sam im da im ne vjerujem, odnosno da vjerujem da su studenti dovoljno pametni i da ih nitko ne može indoktrinirati. S druge strane, zanimljivo je da su neki ljudi koji su studentima isprva davali potporu od njih prvi počeli prati ruke čim su vidjeli da stvari ne idu u onom smjeru u kojem su oni željeli, i to je pokazalo određeno njihovo licemjerje.