Časnu sestru Mariju Krucifiksu Kozulić, utemeljiteljicu Družbe sestara presvetog Srca Isusova, od postupka beatifikacije odnosno proglašenja blaženom i svetom, inicirane još 2003. za posjeta pape Ivana Pavla II. Rijeci, dijeli još samo postupak identifikacije posmrtnih ostataka koju provodi tim vrhunskih forenzičara na čelu s profesorom Draganom Primorcem, bivšim ministrom znanosti, obrazovanja i sporta i profesorom Alanom Bosnarom, predstojnikom Zavoda za sudsku medicinu i kriminalistiku Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci. Iako je preminula prije 90 godina, 1922., posmrtni ostaci časne sestre od 1934. nalaze se u zajedničkoj grobnici na riječkom gradskom groblju Kozala kamo je premještena iz svoje obiteljske grobnice. No, budući da su u toj grobnici pohranjeni i posmrtni ostaci približno 50 drugih časnih sestara Družbe sestara Presvetog Srca Isusova, koje su ondje pokapane od 1907. do današnjih dana, da bi se izdvojili posmrtni ostaci časne Krucifikse, bilo je potrebno izvršiti ekshumaciju posmrtnih ostataka svih časnih sestara.
Nadbiskup Ivan Devčić, časna majka Felicita Špehar i sestre Družbe Presvetog Srca Isusova u rano su jutro 20. prosinca organizirali svetu misu kojom je blagoslovljen postupak ekshumacije posmrtnih ostataka sestre Marije Krucifikse Kozulić. U sljedećih nekoliko dana iz zajedničke grobnice ekshumirani su posmrtni ostaci različite starosti, a forenzični antropolozi, sudski medicinari i arheolozi pokrenuli su osjetljivi postupak identifikacije skeletnih ostataka. Osim profesora Dragana Primorca i profesora Alana Bosnara u postupku identifikacije sudjeluju i profesor Šimun Anđelinović, predstojnik Katedre za sudsku medicinu Medicinskog fakulteta u Splitu, Anja Petaros, forenzični antropolog sa Zavoda za sudsku medicinu i kriminalistiku u Rijeci, arheologinja Ivana Anterić i kemičarka Željana Bašić sa Sveučilišnog studijskog centra za forenzične znanosti u Splitu i doktor Miran Čoklo, voditelj toksikološkog laboratorij pri Zavodu za sudsku medicinu i kriminalistiku u Rijeci.
Profesor Dragan Primorac objasnio je da će se za identifikaciju posmrtnih ostataka časne Krucifikse najprije koristiti postupak antropološke analize:
”Imamo njezine fotografije, dakle, znamo kako je izgledala te znamo njezinu zaživotnu visinu i na temelju toga možemo s velikom preciznošću utvrditi koji skeletni ostaci pripadaju sestri Mariji Krucifiksi Kozulić. Svi se nadamo da ćemo na temelju i drugih raspoloživih podataka poput bolesti, trauma i deformacija skeleta, za sve pokopane časne sestre moći razlučiti koja je od njih sestra Marija Krucifiksa Kozulić. Ako pak budemo imali dvojbi, izdvojit ćemo i umnožiti DNA dobivenu iz obrađenih skeletnih ostataka koji, sukladno antropološkim mjerenjima, pripadaju sestri Mariji Krucifiksi Kozulić i usporediti ih s izdvojenom i umnoženom DNA dobivenom iz posmrtnih ostataka njezine rođene sestre, također časne sestre, koja je umrla 1933. te je pokopana u toj istoj grobnici. Na temelju toga izračunat ćemo statističku vjerojatnost da se radi o sestrama, a u cijeli postupak uključio sam i vrsnog forenzičara i bliskog suradnika iz Bosne i Hercegovine, profesora Damira Marjanovića, koji je i nastavnik na našem Studiju za forenzičke znanosti u Splitu, a s kojim surađujem još od perioda identifikacije žrtava rata u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini.”
KORISNA PEDANTNA ARHIVA
Profesor Alan Bosnar ističe da je bilo neophodno izvršiti ekshumaciju cijele grobnice da bi se moglo pristupiti identifikaciji posmrtnih ostataka časne Krucifikse. Posmrtni ostaci 50-tak osoba koje je forenzična ekipa pronašla u grobnici slojevito su pohranjeni. ”Zbog ograničenog kapaciteta grobnice, uslijed čega je 2006. godine došlo do preslagivanja posmrtnih ostataka, u dijelu unutrašnjosti grobnice zatekli smo prilično devastirane sanduke s posmrtnim ostacima, a mnogi od njih nisu obilježeni, odnosno ako su i bili, imena više nisu bila čitljiva. To je značilo da je bilo potrebno razdvojiti skeletne ostatke i izraditi njihove antropološke profile, a na temelju tih rezultata izdvojene skeletne ostatke proslijediti laboratoriju u Split gdje bi se utvrdio genetski profil istih”, objasnio je profesor Bosnar. Međutim, s obzirom na odlično sačuvanu arhivu koju su vodile časne sestre o svim svojim članicama, značajan dio identifikacije moći će se izvršiti klasičnom identifikacijom odnosno usporedbom postojećih podataka o dobi, visini, eventualnim bolestima poput tuberkuloze, rahitisa, artritisa, te traumama i deformacijama kostiju. Takva identifikacija forenzičnoj ekipi znatno olakšava ovaj vrlo zatjevan i odgovoran posao. Tim više što se, za razliku od pedantne arhive koju su vodile časne sestre, tijekom premještanja tijela u grobnicu, potpuno izgubio red. Zato će forenzična ekipa, nakon što pregleda sve posmrtne ostatke časnih sestara, svaku od njih pohraniti u nove sanduke. Uz to, nadzirat će se način na koji će djelatnici groblja polagati sanduke natrag u grobnicu. Jedino posmrtni ostaci časne Krucifikse neće biti vraćeni u zajedničku grobnicu. Nakon što se konačno identificiraju, njezini će posmrtni ostaci trajno počivati na mjestu koje Crkva odredi.
Beatifikaciju časne Krucifikse Kozulić inicirala je Družba sestara presvetog Srca Isusova, a prvi je put njezino ime kao kandidatkinje za proglašenje svetom na svetoj misi povodom posjeta pape Ivana Pavla II. Rijeci 2003. Izgovorio nadbiskup riječki Ivan Devčić. Prema pravilima koje je uveo papa Benedikt XVI., sama beatifikacija ne mora se više proglašavati u Vatikanu, već ondje gdje je pokojna osoba djelovala za života. Časna Marija Krucifiksa Kozulić rođena je 20. rujna 1852. na Sušaku. Njezin otac Ivan Matej zvani Morski Vuk bio je brodovlasnik i kapetan duge plovidbe, a od jedanaestero djece, koliko ih je bilo u obitelji, samo petero ih je doživjelo odraslu dob. Marija je od rane mladosti bila vrlo pobožna, a školu je završila kod sestara benediktinki. U svojim je molitvama posebno molila Boga da sačuva njezina oca od morskih oluja. Nakon što je 11. rujna 1874. brod njezina oca potonuo na putu iz New Yorka za Odesu, a otac i cijela posada čudom preživjeli, obitelj se iz ekonomskih razloga iz Rijeke preselila u Trst jer je njegova tvrtka bankrotirala. U Trstu se Krucifiksa kao laikinja pridružila udruzi Kćeri Presvetog Srca Isusova koju je 1879. u Trstu osnovao kapucin Arkanđeo iz Camerina te je deset godina podučavala u vjeri siromašne i nezbrinute djevojčice, šireći pobožnost Presvetog Srca Isusovoga. Svoj rad nastavila je u Rijeci gdje je utemeljila Družbu sestara Presvetog Srca Isusova te osnovala utočište za siročad i siromašnu djecu bez obzira na njihovu vjeru i narodnost. Posebno je vodila brigu o napuštenim djevojčicama i djevojkama kojima je, osim besplatnog krova nad glavnom, hrane i odjeće, pružala i kvalitetan odgoj i obrazovanje. Osobno ih je podučavala stranim jezicima. Riječani su je zvali ”Majkom brojne djece”. Hrvatski književnik Vladimir Nazor, koji je bio ravnatelj dječjeg doma u Crikvenici, tražio je od časne Krucifikse da mu pošalje svojih pet časnih sestara kako bi mu pomagale u radu, a kad je došlo do raskola između hrvatskih i talijanskih sestara, zauzeo se za opstanak hrvatskoga reda.
USPJEH HRVATSKE FORENZIKE
Zavjet čistoće Marija Kozulić položila je u 29. godini života, a redovničku odjeću obukla je 1904. kad je položila zavjete i uzela ime Krucifiksa ili Raspeta. Za postupak njezine beatifikacije važno je što je umrla na glasu svetosti jer je cijeli njezin život bio služenje Bogu i nesebična ljubav prema bližnjima i istinsko pomaganje najsiromašnijima. Trideset dana nakon njezine smrti Riječani su na njezin grob dali postaviti ploču s uklesanim riječima: ”Bila je prava majka siromašnih, siročadi i nezbirnute djece i mladeži.”
Identificiranje posmrtnih ostataka časne Krucifikse bit će još jedan sjajan uspjeh hrvatske forenzike. Profesor Dragan Primorac kaže da su hrvatski forenzičari među vodećima u svijetu jer je Hrvatska zbog intenzivnog razvijanja struke, prvenstveno zbog identifikacije žrtava Domovinskog rata te suradnje s vodećim svjetskim stručnjacima napravila goleme iskorake. Važnost suradnje hrvatskih i američih stručnjaka posebno je istaknuo jedan od vodećih forenzičkih genetičara iz SAD-a, profesor Frederick Bieber sa Sveučilišta Harvard, koji je tijekom održavanja velikog forenzičkog kongresa ovog ljeta na Bolu istaknuo da su američki stručnjaci koristili naše protokole za identifikaciju žrtava World Trade Centera nakon terorističkog napada 11. rujna 2001.
Za nastavak razvoja ove znanosti svakako je najvažnije školovanje novih kadrova. Profesor Primorac zato je posebno ponosan na prve magistre forenzičkih znanosti koji su prije nekoliko dana imali promociju na Forenzičnom studiju u Splitu.
”Naši su studenti prvi sustavno školovani magistri forenzike u regiji od nekih 40 milijuna ljudi, a danas je to zanimanje vrlo traženo. Specifičnost našeg studija je i u tome što studenti mogu studirati jedan od četiri modula: istraživanje mjesta događaja, forenzičnu kemiju i molekularnu bilogiju, forenziku i nacionalnu sigurnost te financijsko-računovodstvenu forenziku”, objasnio je Dragan Primorac. Program Forenzičnog studija u Splitu kompatibilan je sa sličnim programima pri sveučilištima George Washington, Penn State i New Haven.
Aktual,Orhideja Gaura,3.1.2011.,str.32-35.
Cijeli članak možete pročitati ovdje:
U potrazi za kostima sestre Krucifikse
© 2020 Dragan Primorac. Sva prava pridržana