Povratak Znanstvenika u Hrvatsku

Dr. Dragan Primorac, molekularni genetičar, profesionalni je ugled stekao u Americi gdje mu je, u 36. godini, dodijeljena i nagrada za životno djelo, no vratio se kući, u Zagrebu osnovao istraživački centar te se nada da će njegov primjer slijediti mnogi kolege

MOJA FORMULA USPJEHA SU RAD I DISCIPLINA

Dream team forenzičara: Henry Lee, Moses Schanfield, Michael Baden i Dragan Primorac (1). U prikupljanju pomoći za Hrvatsku 1996. sudjelovali su njegovi kolege Stephen Skakel, dr. Lee i Barbara Bush (2). Lani je u New Havenu dobio nagradu za životno djelo (3). Na ruševinama WTC-a, na identifikaciji žrtava (4). Dragan, Henry Lee i Stephen Skakel (5). S bivšim predsjednikom Tajvana Leejem (6)

Supruga drži sva četiri zida u kući, a sudjeluje i u svim mojim poslovima. Kako sam rijetko doma, to je način da nam brak bude skladan.

Napisao: Kruno Petrinović

Snimio Mario Kučera i privatni album

Imam toliko obveza da se posljednjih godina nisam stigao pošteno naspavati: za san mi ostaje samo četiri do šest sati na dan. Zbog premalo sna i od kroničnog umora ponekad ostanem bez energije. Tada sam dan-dva grintav i nikakav pa nastojim ne smetati svojoj obitelji i suradnicima – govori 37-godišnji dr. Dragan Primorac. Splitski molekularni genetičar, forenzičar i pedijatar, jedan od naših najistaknutijih znanstvenika, najavljuje da će uskoro, vjerojatno, još manje spavati; u sklopu zagrebačke bolnice Sveti Duh otvara se Poliklinika Sveti Duh II, čiji je ravnatelj. Taj suvremeni centar za istraživanja na području molekularne genetike i ostalih grana medicine ostvarenje je životnog sna dr. Dragana Primorca jer će, vjeruje, brojnim mladim znanstvenicima, koji su se školovali i već profesionalno etablirali u inozemstvu, omogućiti povratak u Hrvatsku.

A dr. Primorac veoma dobro zna da je najveća sreća i zadovoljstvo raditi u vlastitoj domovini. On je, naime 1991. otputovao u Ameriku na specijalizaciju kao mlad, siromašan znanstvenik, iz zemlje za koju većina Amerikanaca nikad nije ni čula da postoji, a u deset godina je ondje stekao znanstveni ugled. Iako su mu se u New Havenu u državi Connecticut pružale sjajne prilike da nastavi karijeru, Dragan Primorac je prije nekoliko mjeseci napokon odlučio da će se s obitelji, suprugom Jadrankom, te kćerima Larom i Mateom preseliti u Zagreb.

Vratiti se u Hrvatsku za mene nije bio samo izraz domoljublja, nego i intelektualnog poštenja koje donosi dobrobit cijelom društvu. Uz to, stranci vas više cijene ako kod svoje kuće uspijete primijeniti znanje koje ste kod njih stekli. A ja ovih dana imam pune ruke posla: osim osnivanja poliklinike, organiziram i Treći europsko-američki skup kliničke i sudske genetike, koji će se u rujnu održati u Zagrebu. Tu je manifestaciju prestižni časopis Science uvrstio u svoj kalendar najvažnijih događaja 2003. – priča Dragan Primorac i dodaje kako je zanimanje sudionika već sada golemo.

Na skupu u Zagrebu, čiji su organizatori zagrebačko Sveučilište i američka klinika Mayo, okupit će se 65 predavača i 400 sudionika iz cijelog svijeta. Među njima će biti i Primorčev učitelj i kolega dr. Henry Lee, vodeći američki kriminalist i stručnjak za rekonstrukciju zločina. Doktor Lee se proslavio radeći na slučaju zvijezde baseballa O. J. Simpsona, kad je DNA analizom tragova na mjestu zločina dokazao da je na mjestu ubojstva Simpsonove supruge Nicole bilo više osoba, te da je, ako je O.J.Simpson 1994. bio upleten u ubojstvo, imao i pomagače. Osim toga, dr. Henry Lee je rekonstruirajući ubojstvo američkog predsjednika Johna F. Kennedya u Dallasu, nepobitno dokazao da je policija loše obavila istragu, zanemarujući mnoge bitne tragove na mjestu zločina i iskaze svjedoka.

Tajne zločina

Zbog brojnih znanstvenih referenci i područja interesa gotovo je nemoguće ukratko prepričati životopis dr. Dragana Primorca. S otkrićima na području molekularne medicine, do kojih je došao tijekom sedmogodišnjeg rada u SAD-u, doktorirao je 1977. na Sveučilištu u Zagrebu. Usavršavao se na najboljim američkim institutima, a u SAD-u je predavao na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Connecticutu, te bio gost predavač na još 13 američkih i europskih sveučilišta. Danas je predavač na dodiplomskom i poslijediplomskom studiju u Splitu i Zagrebu, te član prestižne Američke akademije forenzičkih znanosti i Američkog društva za humanu genetiku. Prije jedanaest godina dobio je nagradu za najboljeg mladog istraživača za doprinos otkriću nastanka bolesti krhkih kostiju kod djece, a lani mu je Institut za forenzičke znanosti Sveučilišta u New Havenu dodijelio nagradu za životno djelo.

Dosta je neobično dobiti nagradu za životno djelo sa samo 36 godina. Stoga sam se na dodjeli glasno upitao znaju li članovi Instituta nešto što ja ne znam – jesam li, možda, smrtno bolestan?! Ili, pak, sumnjaju da ću ikad više dati neki važniji doprinos znanosti – šali se Primorac koji je našoj javnosti najpoznatiji kao član Vladine komisije za identifikaciju žrtava Domovinskog rata. Dragan Primorac je sa svojim suradnicima iz Laboratorija za kliničku i sudsku genetiku KB Split, uz ostalo, uspješno primijenio metodu DNA analize skeletnih ostataka hrvatskih civila i branitelja na Kupresu, pokopanih u zajedničkim grobnicama, na osnovi čega su mnogi očevi i majke pronašli svoje najmilije i omogućili im dostojanstven pokop u obiteljskim grobnicama.

Uz to, dr. Dragan Primorac bio je član istraživačkog tima koji je na osnovi genetske analize europskih muškaraca dokazao da su 80 posto današnjih Europljana potomci prvih primitivnih lovaca koji su ovdje došli prije 40 tisuća godina s područja Srednjeg istoka. Prema naslijeđenim genetskim obilježjima Hrvati su, dokazano je, najsličniji Ukrajincima, Poljacima te Mađarima.

Dragan Primorac je rođen 7. lipnja 1965. u Banjoj Luci, gdje mu je tada radio otac Marinko, policijski službenik. No, obitelj, podrijetlom iz zapadne Hercegovine i Dalmacije, ubrzo se preselila u Split.

Za djetinjstvo u Splitu vežu me najljepša sjećanja: protrčao sam na Marjanu, proplivao na Trsteniku…Smatram se Mediterancem, jer sam mnogo vremena kao splitski mulac provodio na pjacama i ulicama. U Americi mi je taj neposredni kontakt s ljudima najviše nedostajao – prisjeća se Dragan, čija majka Dragica i četiri godine mlađi brat Damir, sudac Općinskog suda, i danas žive u Splitu. Kao dijete Dragan je počeo trenirati borilačke sportove i stekao crni pojas u tae kwon dou.

U Splitu, u jednom od svoja tri ureda, bavi se DNA-identifikacijom žrtava Domovinskog rata

Na dodjeli u New Havenu zapitao sam se – znaju li članovi Instituta nešto što ja ne znam – jesam li možda smrtno bolestan kad mi u 36. godini daju nagradu za životno djelo

Najopušteniji je sa suprugom Jadrankom i kćerima Larom i Mateom (sasvim gore). Brata Damira i mamu Dragicu, kad stigne, posjećuje s obitelji u Splitu (gore). Kao splitski “mulac” počeo se baviti tae kwon doom, stekao crni pojas i osnova klub Kocunar DC

Zahvaljujući sportu socijalizirao sam se i naučio da u najtežim tenucima trebate izdržati. Tae kwon do je, zapravo, filozofija života: naučio sam što znači primiti i zadati udarac, ali istodobno osjećati poštovanje prema protivniku. Svoje iskustvo želio sam podijeliti s drugima, pa sam 1987. bio jedan od osnivača splitskog tae kwon do kluba Kocunar DC, kroz koji je do danas prošlo nekoliko tisuća mladića i djevojaka. Naš cijeli klub je početkom rata stao u obranu domovine, a neki od mojih najboljih prijatelja, članova kluba, su i poginuli – govori dr. Primorac, koji se u obranu domovine uključio svojim znanjem, te kontaktima u svijetu. Zahvaljujući njemu vodeći su svjetski stručnjaci, poput dr. Henrya Leeja, dr Mosesa Schafielda, dr. Barbare Wolf, dr. Michaela Badena i drugih, došli u Hrvatsku i zajedno s hrvatskim kolegama radili na identifikaciji žrtava te stvarnu istinu predočili američkom Kongresu.

To je bio moj sveti cilj, ali i veliki emocionalni teret, jer smo otkrivajući istinu o zločinima imali izravan utjecaj na ljudske sudbine. Nakon procesa identifikacije tijela poginulih predavali smo rodbini. Ti dirljivi trenuci zauvijek su mi se urezali u sjećanje – govori Primorac, koji je zahvaljujući svom iskustvu kao savjetnik sudjelovao u razmjeni protokola za DNA identifikaciju poginulih u terorističkom napadu na World Trade Center u New Yoruku 2001.

Pozitivno razmišljanje

Nikad ne razmišljam o opasnosti, jer ne želim živjeti u strahu. Nekoliko dana nakon napada na WTC letio sam u SAD, a od puta me prije dva mjeseca nije mogao odvratiti ni rat u Iraku. Unatoč epidemije SARS-a koja se širi svijetom, ovih dana zbog obveza putujem u Frankfurt i Maroko. Ako stvarima prilazite sa strahom, sve postaje problem. Meni mnogo znači i podrška supruge Jadranke, koja u našoj kući drži sva četiri zida, a više ili manje je uključena u sve moje projekte: odgovara na e-mailove i telefonske pozive, sudjeluje u organizaciji skupova…To je način da naš brak bude skladan – priča Primorac, koji je suprugu Jadranku, diplomatkinju u Ministarstvu vanjskih poslova RH, upoznao prije šest godina u Zagrebu u društvu zajedničkog prijatelja.

Sa svojim kćerima, četverogodišnjom Larom i dvogodišnjom Mateom, Dragan Primorac vrijeme provodi sadržajno i kvalitetno. Djevojčice su samostalne i vrlo inteligentne, a tata ih, kad je u Zagrebu, svaki dan okupa i ispripovijeda im priču za laku noć.

U odgoju, kao i u poslu, pred sobom uvijek imaju jasan cilj: uz maksimalan trud, disciplinu, korektan i pošten odnos s ljudima, svaku je ideju moguće ostvariti. U području analize DNA kojim se prvenstveno bavim, Hrvatska nimalo ne zaostaje za svijetom. Veseli me što će naše djevojčice odrasti u društvu u kojem će se, uvjeren sam, cijeniti znanje i obrazovanje. Jer nama uz pozitivno razmišljanje upravo to i treba: rezultati i jasna vizija budućnosti – zaključuje Dragan Primorac.