Večernji list
24.12.2010., str. 47
Ne razumijem one koji se smiju snovima drugih ljudi
Božić je najbolje vrijeme da pogledamo u svoje srce i vidimo što je u njemu ostalo
Vrijeme je da Hrvatska izaiđe iz tmine, zbog nas, zbog Božića
DRAGAN PRIMORAC,
PROFESOR NA PENN STATEU I BIVŠI MINISTAR ZNANOSTI
Približava se Božić. U Hrvatskoj drukčiji od dosadašnjih. Naslovnice tiskovina naviještaju materijalni i duhovni slom Hrvatske. Nikad toliko očaja, rezignancije i straha. Najviše, čini se, straha od istine. Ipak, koliko god spoznaja o njoj bila teška, oslobađajuća se istina mora dogoditi Hrvatskoj. Ne zbog jučer ili danas već zbog sutra.
Nedostaju nam radost i nada. Kao i mnogi, posebice u ove predblagdanske dane koji nam vrate ili obnove žudnju za dobrotom, postavljam sebi pitanje ”Ima li nade za našu Hrvatsku?” Uistinu, Božić je oduvijek bio blagdan nade, ponajviše za one siromašne, napuštene, ponižene, zaboravljene…. Tako je bilo oduvijek. A sve je započelo jednim rođenjem, koje je zauvijek promijenilo svijet.
Ne razumijem one koji se smiju snovima drugih ljudi. Ne razumijem one koji se boje darivati sebe. Zašto nikako da shvatimo da i ono što darujemo i dalje pripada nama? Mnogi govore da žele drukčiju Hrvatsku, a sami se ne žele mijenjati. Kritiziraju druge, a ne shvaćaju da time govore o sebi. Ne razumiju da je čovjek sretan kad usrećuje druge i da je slobodan samo kad djeluje u slobodi duha i intelekta. Zar nije čovjek oduvijek bio tražitelj istine? Tako je i danas, u Hrvatskoj. No gdje je pronaći? Kome vjerovati dok koračamo cestama zgaženih vrednota? Kako se osloboditi straha svrhovitosti postojanja? Čovjek koji misli da zna vrijednost svega, a cijenu ničega, ne može razumjeti Božić. No Božić mijenja srca onih koji to uistinu žele. Prilika je to i za susret s ljudima, posebice onaj duhovni susret. Ne bojte se prilaziti onima koji vas vole, ali ni onima koji vas proganjaju. Božić je pravi trenutak za to. Pokušajte barem toga dana činiti dobro onima koji vas mrze. Osjećat ćete se dobro i počet ćete se mijenjati. A kad promijenite vrijednosti, promijenit ćete i svoj život. Istina počiva u jednostavnosti srca, u čistoći duše i uma. Život bez istine uzaludan je i samo je jedan kratki trenutak bespuća, između dvije najveće misterije, života i smrti. A i Camus kaže: ”Jedina važna stvar, kad budemo odlazili, bit će tragovi ljubavi što ćemo ih ostaviti za sobom.” Kako posumnjati u to da ljudi koji nisu ostavili tragove ljubavi odlaze prazni. Živjeti beskoristan život, samo zbog života, tiho je umiranje koje traje. Božić je najbolje vrijeme da pogledamo u svoje srce i vidimo što je u njemu ostalo. Kažu, nisu loša vremena nego čovjek. Ipak, ne mogu prestati vjerovati u čovjeka. Pa zar se zbog njega ovo sve i ne događa? Znam da je lako brisati suze s tuđih lica i biti promatračem tuđih sudbina. Znam i da je lako dati milostinju, a teško dati ljubav. Prava ljubav znači hraniti jedno drugo, a ne hraniti se drugim. Božić je uistinu posebno vrijeme. Uza sve to, Božić je i vrijeme oprosta. Nije lako oprostiti nepravdu, zloću, mržnju. Ali bez toga čovjek jednostavno ne može dalje. No prije svega valja oprostiti sebi jer ako sebi nisi oprostio ono što ti izjeda savjest, kako ćeš dugima? Da, govore mi, ”oprost ne mijenja prošlost”, ali znam da obogaćuje budućnost. Želio bih da svi osjete snagu Božića koji mijenja i ljude, vrijeme i prostore. Ako uistinu to želimo, ovaj Božić može promijeniti i Hrvatsku. Znam da narod koji hoda u tmini može lakše prepoznati svjetlost. Vrijeme je da Hrvatska iziđe iz tmine, zbog nas, zbog Božića.
© 2020 Dragan Primorac. Sva prava pridržana