CSI Plitvice

Globusovi reporteri pratili su ekipu forenzicara pod vodstvom dr. Dragana Primorca koja je u selo Rudanovac došla istražiti zagonetni slucaj ubojstva Stanke Hinic i pokušaja ubojstva Dražane Gran: hoce li bivši ministar i predsjednicki kandidat otkriti napadaca i osloboditi seljane silnoga straha Bila su cetiri sata ujutro kad je prof. dr. Damir Marjanovic, voditelj Laboratorija za forenzicnu genetiku u sarajevskom Institutu za geneticko inženjerstvo i biotehnologiju, prošlog petka upalio automobil ispred svog doma u Sarajevu i zaputio se u Zagreb kako bi se svom kolegi forenzicaru prof. dr. Draganu Primorcu pridružio u jedinstvenoj ekspediciji razotkrivanja detalja oko dvaju kaznenih djela u selu Rudanovac pokraj Plitvickih jezera i njihovoj eventualnoj povezanosti.

Iz Rijeke je stigao i tamošnji predstojnik Zavoda za sudsku medicinu, forenzicni patolog prof. dr. Alan Bosnar, koji je kao i Primorac pocasni clan Americke akademije za forenzicne znanosti. Sva su trojica predavaci na Sveucilišnom studijskom centru za forenzicne znanosti pri Sveucilištu u Splitu.

Izlazak na teren Vec oko devet sati trojac forenzicara mocnim je terencem krenuo prema Lici gdje ih je cekao Zdravko Grđan, ciju je suprugu 16. sijecnja ispred njihove kuce, kako je posvjedocila, napao misteriozni manijak. Nakon neuspjelog pokušaja da postane predsjednik Hrvatske, jedan od najcitiranijih hrvatskih znanstvenika iz podrucja forenzicne DNK analize, bivši ministar znanosti, obrazovanja i sporta posvetio se svojim primarnim zanimanjima – medicini i forenzici u kojima kao zamjenik voditelja splitskog forenzicnog studija posla ima preko glave. Uz to predaje i na Sveucilištu PENN State u Americi gdje je 90-ih stekao ugled kao jedan je od utemeljitelja primjene DNK analize u istraživanju žrtava rata u svijetu. ”Navikao sam kretati na teren ranom zorom”, govori geneticar Marjanovic cija je specijalnost DNK analiza kojom je identifi cirao brojne ratne žrtve u BiH. Prije odlaska na mjesto zlocina Primorac, Marjanovic i Bosnar pregledavaju fotografi je izbodene žene. ”Ne vide se tipicne ozljede koje nastaju na rukama kad se osoba brani od napadaca, pogotovo kad napadac ima nož, što je vrlo neuobicajeno kao i vrlo plitke rane koje su, prema procjeni na temelju fotografi ja, između 2 i 4 milimetra”, primjecuje Primorac. ”Tocno, fotografi ja odudara od klasicnih nalaza kod uobicajenih ubodnih rana nožem ili nekim drugim oštrim predmetom. Otimanje bi bilo fizološka reakcija na podražaj, a i dvije su minute kratko vrijeme da napadac žrtvi zada toliko uboda”, dodaje Bosnar. ”Na mjestu događaja važno je izdvojiti tragove koji mogu biti biološki (ljudski, životinjski ili biljni) kemijski ili fizicki. Zamka su nevidljivi tragovi, primjerice tragovi krvi koji se mogu otkriti tek uz pomoc posebnih kemikalija. Uvijek je nužno kod ocevida ispravno osigurati mjesto događaja te ga vrlo pažljivo fotodokumentirati, jer kod ovakvih istraga obicno imamo samo jednu šansu za pravilno izuzimanje uzoraka”, kaže Primorac.

Pocinitelj sa sobom nesvjesno odnosi tragove žrtve, zemlje, sjemenja biljaka, dlake domace životinje u cijem je okružju živjela žrtva… Vrlo cesto ostavlja i tragove na žrtvi (otisci, vlakna, ugrizi) ili oko žrtve (tragovi obuce, opušci, slina, sperma, krv…). Tajna mikrotragova leži u cinjenici da ih pocinitelj ne vidi pa ih ne može prikriti. Puno se pocinitelja kaznenih djela otkrilo i na osnovi DNK analize materijala pronađenog pod noktima žrtve koja se branila. ”Tko bi se svjesno približio kuci koju cuvaju dva psa, odnosno zašto psi, kako isticu naši sugovornici, nisu reagirali lavežom ako se netko nepoznat motao oko kuce? Ocito se radilo o nekome tko dobro poznaje selo”, kaže Primorac. Lavež za docek U Rudanovcu gdje živi 30-ak obitelji zimsku je idilu narušilo stravicno ubojstvo mještanke Stanke Hinic, koju je u cetvrtak 14. sijecnja sin našao kako na kucnom pragu leži u lokvi krvi. Takva se brutalnost u mirnom seocu ne pamti, a strah u kosti mještanima je utjerao i napad na Dražanu Grđan dva dana poslije. Ona je policiji ispricala kako je malo prije ponoci išla zatvoriti macka u garažu te ju je ispred kuce zaskocio maskirani muškarac, koji ju je 30-ak puta oštrim predmetom ubo u leđa te pobjegao. Selom 24 sata na dan kruži policijski land rover, a mještani se nadaju da ce licki Jack Trbosjek što prije biti uhvacen. Neovisno o istrazi koju provodi policija, Primorcev je tim sa Sveucilišnog studija za forenzicke znanosti za Globus na licu mjesta, koristeci se uobicajenim forenzicnim metodama, pokazao kako strucnjaci za razotkrivanje zlocina rade svoj posao koji se, tvrde nam, ipak dosta razlikuje od akcija prikazanih u americkim tv-serijama kakve su CSI. Doduše, mnogo forenzicnog znanja i iskustva Primorac je stekao upravo u SAD-u gdje je ucio od najveceg svjetskog autoriteta u toj znanstvenoj disciplini Henryja Leeja. Uz cestu kod Rudanovca Dragan Primorac se osmjehuje s jumbo-plakata koji je ostao od nedavnih predsjednickih izbora. Zdravko Grđan tvrdi da politiku opce ne prati. ”Je li to onaj ministar koji je djeci davao besplatne knjige”, pitao nas je kad smo mu dan prije najavili Primorcev dolazak. ”Ako je to on, onda moram oprati kosu”, obecao je kazavši nam kako se vec deset dana nije ni oprao ni presvukao jer nije nikamo izlazio, a ni inace ne mari mnogo za izgled. I doista je bivšeg ministra drugi dan docekao oprane kose, ali u istoj odjeci. Cim smo krocili u dvorište, dva golema psa cuvara, zavezana lancima, pozdravila su nas lavežom koji nije utihnuo tijekom cijelog posjeta. Grđan je pozvao Primorca i Bosnara da uđu u kucu u kojoj živi s kceri, pokcerkom i ocem Franjom. U kuhinji, koju grije trošna pec na drva, Grđan se prisjetio veceri u kojoj je njegova žena napadnuta. ”S djecom sam gledao film na televiziji. Dražana je otišla zatvoriti macka u garažu. Nije je bilo oko dvije minute. Cuo sam kako su se zalupila metalna vrata garaže, potom su zalajali psi i onda se zaorio njezin vrisak. Dvaput je vrisnula i ja sam istrcao iz kuce i ugledao je na koljenima. Riki je poceo lajati kao lud, a onda i ovaj drugi Bandito. Dražana je rekla da je napadac bio visok 1.80, imao je crnu kapu i rukavice. Za sobom nije ostavio tragove jer je bio led na dvorištu”, objasnio je Grđan forenzicarima. ”Je li igdje bilo tragova njezine krvi?”, pitao ga je Primorac. ”Ne, nije bilo. U prvi cas sam pomislio da ju je macak ogrebao”, govori Grđan pokazujuci nam sivog macka kojem još nisu dali ime. Otkriva kako su policajci dan nakon nesrece pretražili kucu i u hodniku naišli na tragove krvi, no to je krv koja, tvrdi, nije Dražanina, nego od istog tog macka koji se nekoliko dana prije ozlijedio u okršaju s vjevericom. Ni kapi krvi Primorac nadalje ispituje u kojem je smjeru moguci nasilnik pobjegao te što je s odjecom koju je žena nosila za vrijeme napada. Suprug odgovara da je policija uzela odjecu. Važne podatke Primorac zapisuje u svoj blok. Iznenađuje ga podatak koji Grđan istice, a taj je da ni na odjeci ni na tlu nakon napada nije primijetio niti jednu kap krvi. ”Znate li tocnu lokaciju napada? Koliko je tocno bilo sati? Je li uobicajeno da gospođa u to vrijeme izlazi na dvorište?”, zanimalo je Bosnara, kojem žrtvin muž kaže kako i on ili nje njegov otac katkad zatvaraju macka u garažu. ”Je li gospođa što konzumirala od alkohola?”, pita dalje rijecki forenzicar. ”Ne, ona ne pije, a i ja sam prije osam godina prestao piti”, kaže Grđan. Je li ispred garaže bilo tragova krvi?”, uslijedilo je pitanje dr. Marjanovica koji je dobio nijecan odgovor i potom zamolio gazdu kuce da otvori garažu u kojoj se, vidjeli smo, nalazi automobil i dosta alata. Za to vrijeme Primorac je mjerio udaljenosti od kuce do žicane ograde visoke oko metar preko koje je napadac, prema iskazima žrtve, pobjegao i vjerojatno otrcao u šumu. Na ogradi bi, pretpostavlja, trebalo biti nekih tragova ako ju je zlocinac preskocio jer to nije mogao uciniti bez doticanja žice koja je mjestimice bodljikava. ”Ako se stvarno radi o napadacu, logicno je da je bježao najkracim putem i pritom pazio da izbjegne psa, što nije jednostavno osim ako ne poznaje stanje oko kuce”, zakljucuje Primorac i skicira crtež koji ce mu pomoci da razjasni okolnosti zlocina. Bosnar od Grđana doznaje da je policija došla samo pet minuta nakon poziva. Dražana je nosila crvenu trenirku i majicu, a na njezinoj se odjeci nije vidjela krv. ”To je i meni bilo cudno”, zakljucuje Zdravko Grđan dodajuci da ne vjeruje da je njegovuženu napao mačak jer je on ostao zatvoren u garaži. ”Dražana nije mnogo izlazila niti se i s kime mnogo družila. Kada smo nedavno kćerkicu vozili u bolnicu, baka Stanka (Stanka Hinić, žena ubijena dva dana prije napada na Dražanu Grđan) i njezin sin Miloš posudili su nam 300 kuna. Miloš mi je ovo ljeto popravljao auto.

Napadač je sigurno dobro poznavao selo”, kaže Grđan.”Jeste li oko kuće ikad vidjeli divlje životinje? Možda divlju mačku ili neku bijesnu životinju, na primjer lisicu?”, upitao je Primorac. ”Iza kuće je velika šuma, ali nam nikad nije divlja životinja došla u dvorište”, govori Grđan pa se u idućem trenutku prisjeća da je znao vidjeti lisicu. ”A divlju mačku?”, ponavlja Primorac, iako mu se tada eventualni napad divlje životinje činio teško vjerojatnim jer na tijelu žrtve nije bilo nikakvih ugriza. ”Ne. Nikada”, siguran je Grđan. Rasvjetljavanje Nakon polusatnog obilaska trojica forenzičara su iznijela neka svoja zapažanja. ”Fotografija upućuje na zaključak da karakteristike ozlijeda na tijelu žrtve uglavnom ne odgovaraju opisu događaja. Prema opisu, vriskovi usred noći bili bi brojniji, a ubodi ne bi bili koncentrirani na tako maloj površini tijela”, kaže Bosnar. ”Uvjerili smo se da ukućani mogu čuti zvuk zatvaranja vrata, a uz to i dva psa čuvara burno reagiraju na nepoznate osobe. Čim bi nepoznata osoba kročila u dvorište, lavež bi bio neprestan i dominantan što bi ukućani sigurno čuli”, naglašava Bosnar. Primorac i Bosnar uvjereni su da policija kvalitetno provodi kriminalističku obradu i da će se nakon forenzičkih analiza približiti rasvjetljenju ovih kaznenih djela. ”Kada je vidio ženina leđa, Grđan je kazao da ga je to u početku asociralo na mačku, a ne na ubodne rane koje nastaju nakon napada oštrim predmetom i zato sam se interesirao i za druge mehanizme ozljeđivanja osim onoga što se do sada navodilo kao neupitno. Prema riječima svjedoka cijeli događaj se zbio brzo, no ipak prebrzo za toliko velik broj uboda i ogrebotina. Pravilnost pojavljivanja pojedinih ozljeda koje sam vidio na fotografijama pogotovo na lijevoj strani tijela, gotovo je nemoguće postići iznenadnim i nasumičnim ubodima jednim oštrim predmetom. To može ukazivati i na postojanje nekog potpuno drugog sredstva kojim bi se mogle nanijeti ozljede. Veličina i tip oštećenja na odjeći žrtve nakon vještačenja odgovorit će na neka od pitanja. Grđan je spominjao da je u kući pronašao trag krvi koja je životinjskog podrijetla. Važno je utvrditi je li ta krv doista od mačke ili vjeverice”, objašnjava Primorac. ”Neobično je da ukućani, ako su odmah izašli čim su čuli vrisak, nisu vidjeli napadača u bijegu i da nije bilo tragova krvi”, dodaje Bosnar dok nam Primorac otkriva još neke tajne svoga zanata. Forenzika počiva na tvrdnji da ako se na mjestu zločina ne nađu dokazi, to ne znači da dokaza i nema. ”Neosporna je činjenica da su ova dva mjesta događaja udaljena samo nekoliko stotina metara i o tome se treba voditi računa tijekom cijele istrage. Potrebno je istražiti i način nastajanja rana, pokušati otkriti je li počinitelj dešnjak ili ljevak, a analizirajući kutove ubodnih rana pokušati utvrditi njegovu visinu”, kaže Primorac dok Marjanović zaključuje da, istovremeno s razvojem znanosti, i kriminalci uče što vještije prikriti dokaze.