Tekst objavljen: 27.3.2010. Slobodna Dalmacija. Spektar

Tekst objavljen: 27.3.2010. Slobodna Dalmacija. Spektar. Izvorni tekst. Zdravko Reić.  Profesore Primorac i dalje, nakon što ste dali ostavku na mjestu ministra živite vrlo dinamičan život. Nedavno ste boravili u SAD-u, pa Londonu, prije tjedan dana imali govor u Parlamentu BiH, a nakon Uskrsa idete u Izrael gdje će te se susresti i s premijerom Netanyahu-om. Što zapravo trenutno radite, i kakvi su Vam planovi?

Točno je da se u dinamici moga života nije puno promijenilo. Najveći predmet moga interesa sada su projekti koje smo pokrenuli u znanosti i medicini. Jedan od njih je i onaj  u Stubičkim Toplicama gdje niče  jedan od najvećih europskih zdravstveno-znanstvenih centara.  Uz to uključen sam u dodiplomsku i poslijediplomsku nastavu od Medicinskog fakulteta u Splitu do SAD-a, zbog rada na novim patentima i razvoju novih tehnologija često ću boraviti u Izraelu. Posebno me veseli naš novi studijski program u Splitu gdje se školuju prvi magistri forenzičkih znanost i koji je Splitu i Hrvatskoj dao veliku prepoznatljivost. Što se politike tiče, u stalnom sam kontaktu s nizom političara u inozemstvu i Hrvatskoj ali u ovom trenutku ne namjeravam učiniti ništa više od toga.

Kažu da ste iz vlastitih uvjerenja napustili politiku, odrekli se Saborskog mjesta i beneficija. Zašto?

Politiku gledam kao na mjesto odakle se čini opće dobro, a u politici se prema mojim načelima ostaje sve do trenutka dok politika nije u suprotnosti s vlastitim principima i uvjerenjima. Šest godina smo stvarali Hrvatsku kao državu znanja, napravili do sada neviđene pomake u obrazovanju i znanosti, povećali broj studenata za više od 55 000, a prema projekciji Državnog zavoda za statistiku u Hrvatskoj je zbog svih ulaganja i reformi danas oko 18.5% osoba sa završenim stručnim ili sveučilišnim studijom, a Austrija npr. ima 18.3%. Onda je nekome palo na pamet da treba štedjeti na učenicima, studentima, te ukinuti projekt „obavezne srednje škole do prve kvalifikacije“ što će u  narednih 10 godina ugroziti mogućnost da gotovo 70 000 srednjoškolaca završi srednju školu. Mjere koje je između ostalog izglasao i hrvatski Sabor uključivali su besplatan prijevoz, udžbenike i smještaj u domovima za sve učenike osnovnih i srednjih škola. Od Hrvatske sam želio napraviti Europsku velesilu glede obrazovanja, znanja i primjene novih tehnologija, a kad sam vidio da za to nemam potporu, želio sam ostati dosljedan i otišao sam. U pravu ste, kad sam otišao s mjesta ministra odrekao sam se i mjesta u Saboru koje me je čekalo te svih ostalih beneficija.

Tijekom predsjedničkih izbora, najbolje rezultate ste polučili u Splitsko-Dalmatinskoj županiji, gdje ste dobili više od 12% glasova.

Mogu samo reći veliko hvala ljudima koji su vjerovali i dalje vjeruju u mene. Nikada se neću prestati zalagati za  novu, drugačiju, poštenu Hrvatsku gdje će ljudi moći živjeti od svoga rada i ne dvojim da će se takva Hrvatska u konačnici i dogoditi.  Ljudima su sada otvorene oči i nikakve floskule ih više ne mogu zavarati. Već ranije sam rekao i obećao da ću bez obzira gdje god budem kroz svoj utjecaj, kontakte i poznanstva učiniti sve da moj Split, Dalmacija ali i cijela Hrvatska razvijaju na dobrobit hrvatskog čovjeka.

Među rijetkim političarima ste koji kad su otišli u Zagreb, nisu zaboravili na Split. Najveće investicije u Splitu i Dalmaciji su se upravo događale u Vašem resoru; izgradili ste Sveučilišni kampus, Sveučilišnu knjižnicu, veliki broj škola i sportskih dvorana. Kako danas gledate na sve to?

Kako vrijeme bude prolazilo svima će postajat jasno koliki su značaj te investicije imale za Split, Dalmaciju i Hrvatsku. Sjetite se samo splitskog Sveučilišta na kojem je početkom moga mandata studiralo nešto više od 8 000 studenata, a danas ih je više od 26 000. Sveučilišna knjižnica jedna je od najmodernijih ikada izgrađenih u ovom djelu Europe, a više i ne znam broj škola i dvorana koje smo izgradili kako bi se u konačnici nakon 60-tak godina ukinula treća smjena. Međutim morate znati da smo iste takve investicije osigurali i u ostalim gradovima od Rijeke do Osijeka, a da ne spominjem osnivanje 6 novih Veleučilišta od Knina do Vukovara gdje danas studiraju mladi koji bi davno te krajeve napustili. Što se tiče političara koji odu u Zagreb i zaborave Split, moraju shvatiti da će im u brzo  isteći mandati i da će se opet vratiti u kraj iz kojeg su otišli, a o njima ovisi da li će biti posramljeni ili hodati uzdignute glave.

Kako napreduje preoblikovanje klubova? Za sada je to uspjelo jedino Hajduku?  Drugim riječima spasili ste Hajduk stečaja, a što će biti s drugim klubovima?

Sasvim je izvjesno da bi stečaj uzrokovao gašenje tadašnje udruge građana HNK Hajduk. Isto tako je jasno da bi Hajduk  danas bio u nižoj razini natjecanja, a da ne govorim o vlasničkoj strukturi koja ne bi postojala, jer udruga građana ne poznaje instituciju vlasništva. O transparentnosti poslovanja tada i danas ne treba posebno govoriti je danas Hajduk š.d.d. posluje kao prava tvrtka na tržištu. Kad je 23. prosinca š.d.d. HNK Hajduk upisan u registar Trgovačkog suda time je nakon više od 10 godina odblokiran račun kluba i klub je tek tada započeo raditi legalno. Međutim još jednom treba reći da država nije oprostila niti lipe duga Hajduku (jer novca nema i država se nije mogla nikada naplatiti), a koji je Hajduk na osnovu poreza i doprinosa imao, već je ona navedenu tražbinu od cca 140 mln kn prenijela na Grad Split. Grad Split je na osnovu tih prenesenih tražbina dobio dionice kluba i sada je vlasnik dionica u vrijednosti cca 140 mln kn u odnosu na ostale dioničare koje drže dionice u vrijednosti 120 mln kn. Isto tako, kao dokaz da država neće nikome ništa poklanjati, treba istaknuti kako je sukladno Ugovoru o prijenosu tražbina između Vlade RH i Grada Splita ugovoreno da ako Grad Split svoje udjele u športskom dioničkom društvu HNK Hajduk, a temeljem zamjene prenesenih tražbina, bude otuđivao obvezan je 30% ostvarenih prihoda od otuđenja uplatiti u državni proračun Republike Hrvatske, što je za državu značajno u odnosu na stečaj temeljem kojeg se država uopće ne bi naplatila.

Hajduk je napravio prve značajne korake, no kako sada dalje?

Od početka preoblikovanja upozoravam, a to je Zakon o sportu jasno predvidio da Hajduk ili bilo koji drugi klub koji prođe proces preoblikovanja, mora imati jasnu vlasničku strukturu i vlasnik o Hajduku mora sustavno skrbiti.  Grad ako želi imati većinsku vlasničku strukturu kao što je to ima sada, mora to pratiti proporcionalnim ulaganjem novca. To se danas odnosi na grad Split, a sutra moguće na privatnog vlasnika, ako grad Split donese odluku da se prodaje većinski paketi dionica. Dugo sam živio na zapadu i znam da bez jasne vlasničke i upravljačke strukture Hajduk ali niti bilo koji drugi klub ne mogu uspjeti. Ogroman posao je napravljen preoblikovanjem Hajduka u š.d.d. ali nije sve gotovo. Ponavljam ako grad Split želi ostati većinski vlasnik onda mora adekvatno ulagati jer će se inače postojeći novac koji je ostao nakon preoblikovanja, prodaje igrača istopiti, a onda će sve biti daleko teže popravljati. S druge strane ako većinski vlasnik postane privatnik koji će dokapitalizacijom donijeti svježi novac u Hajduk, on  preuzima potpunu odgovornost. Sada pojedinačni dioničari nemaju izvršnu moć i to često kod njih stvara osjećaj nemoći pri donošenju strateških odluka. Isto tako mudro je uvijek poslušati što navijači i Torcida imaju za reći. Određene uštede u poslovanju su već napravljene, ali to nije dovoljno. Još jednom treba dobro pretresti sve ugovore i vidjeti da li pojedini igrači vrijede toliki novac, a s druge strane potrebno je što više uključivati mlađe igrače koji daju srce. Hajduk je simbol Splita, Dalmacije, Hrvatske i svaka lipa uložena u Hajduk ali i u ostale klubove s dugogodišnjom tradicijom koji su proslavili Hrvatsku investicija je u budućnosti. Posebno bi istaknuo rad na pomlatku Hajduka što je pitanje svih pitanja i kao nekada jezgru Hajdukove prve ekipe u budućnosti moraju činiti igrači koji su prošli Hajdukovu školu.  Prije par dana jedan legendarni igrač Hajduka mi je rekao da treba bitno popraviti uvjete treniranja na Poljud, izgraditi dodatne terene jer uvjeti treniranja nisu zadovoljavajući, a da stalno korištenje pomoćnih terena s umjetnom travom dovodi do češće ozljede igrača, te da juniori tijekom priprema vrlo rijetko istrče na prave travnate terene.

Kako teče postupak preoblikovanja drugih klubova? Kao da se preoblikovanje usporilo Vašim odlaskom?

Do mene stižu informacije da je postupak preoblikovanja  nešto usporen jer pojedini klubovi ne izvršavaju upute koje su dobili od Povjerenstva za profesionalne športske klubove te na taj način usporavaju već započete procese. No siguran sam da će se cijeli postupak uz malo entuzijazma ubrzati. Budući da će se tražbine, koje  po osnovi javnih davanja (porez na dohodak, porez na promet, porez na dodanu vrijednost te doprinosi za mirovinsko i zdravstveno osiguranje), a koje je Republika Hrvatska imala prema klubovima, prenijeti kao vlasnički udjel na gradove) strateški je najvažnije za svaki pojedinačni klub planirati dinamiku preoblikovanja te privući investitore koji naravno moraju imati interes u cijelom postupku preoblikovanja. Brojni pojedinci ali i tvrtke su pokazali interes prema ovom procesu i traže jasne i transparentne postupke. Ono što sve čini sretnim je činjenica da postupak preoblikovanja zahtjeva reviziju svih financijskih poslovanja u proteklom periodu, insistira na transparentnom poslovanju, jednom riječju uvodi red u sustav. Budući da je Zakon o športu preoblikovanje namijenio isključivo za klubove koji imaju uvjete za pokretanje stečajnog postupka (a ne za sve kako se netočno navodi u medijima) preoblikovanje nije nužno za sve klubove i niz njih će nastaviti svoje djelovanje kao udruge građana. Prema informacijama koje sam dobio zahtjev za preoblikovanjem su podnijeli i NK Zagreb, NK Inter-Zaprešić, NK Rijeka, NK Marsonija, NK Varteks, NK Osijek, NK Cibalija i NK Šibenik, a rješenje za preoblikovanje je izdato za NK Cibaliju, NK Osijek i NK Šibenik koji su nakon izrade revizorskog izvješća ili izradili ili su u završnoj fazi izrade elaborata. Za neko od njih poput NK Intera-Zaprešića je utvrđeno da ne ispunjavaju uvjete za provođenje preoblikovanja.

Košarkaši Splita su sve pripremili za preoblikovanje, ali pomaka nema. Što zapinje?

Kako bi osigurali postupak preoblikovanja KK Splita, aktiviralo se niz ljudi iz Ministarstva koje se bave ovom problematikom, Povjerenstva za profesionalne športske klubove pa do Uprave kluba, a čak je i Hajduk simbolično i financijski pomogao da se pokrene taj proces. Cijeli postupak je sličan  poput procesa koji je prolazio Hajduk, ali su potraživanja daleko manja tako da bi sve trebalo biti i daleko jednostavnije, no budućim investitorima treba jasno pokazati stanje u klubu uključujući dugove i potraživanja, mehanizme ulaganja te zašto im se isplati uložiti. KK Split je „brand“ i nikakve dvojbe nema da KK Split ima budućnost ali budući da preoblikovanje nužno uključuje i grad Split koji je vlasnik dvorane, odmah sada treba napraviti jasan plan i obveze između grada Splita, KK Splita i potencijalnog ulagača oko postotka vlasništva. Mislim da bi svakako bilo logično kao moguće buduće suvlasnike KK Split uključiti i naše proslavljene košarkaše koji su ponikli iz ovoga kluba, a koji su danas iznimno dobro situirani i nadam se još uvijek emotivno vezani za klub. Osim košarke otvara se pitanje i naših proslavljenih klubova i drugih sportova.

Objektivno je naš sport u teškoj situaciji. Kako to riješiti?

Tijekom moga mandata u sport se ulagalo jako, jako puno, mnogi kažu rekordno. Država mora stimulirati one koji ulažu u sport raznim povlasticama itd….. Gradovi i županije između ostalog najprepoznatljiviji su po sportskim kolektivima i njima treba biti predmet interesa ulagati u sportske klubove, a ne da im je to neka obveza koju nevoljko prihvaćaju. Neke države su dodatna ulaganja u sport riješili tako da sve velike gospodarstvene investicije koje se rade unutar neke regije moraju odvojiti dio novca u sportsku infrastrukturu, bilo u izgradnju objekata ili ulaganju u klubove. Sve se može ako se zna i hoće. Najbolji vam je primjer što je hokej i Medveščak koji je doduše imao tradiciju ali koji je bio godinama zapostaljen može napraviti ako postoji potpora lokalne samouprave itd…..

Školski sport ima prave temelje, kako dalje – je li kao u Italiji prirediti školske sportske igre po županijama, regija, pa kako oni rade Giochi di juventu, Igre mladih na razini države…

Zbog toga smo osnovali Hrvatski Školski Športski savez koji je napravio velike pomake po pitanju školskog športa. Uspjeli smo podignuti broj učenika koji se bave nekom vrstom športa sa 130 000 na gotovo 300 000, a moja želja je da se u taj proces uključe svih 550 000 učenika osnovnih i srednjih škola pa onda oni najbolji neka nastave karijere u klubovima. Koliko je djelatnost HŠŠS bila intenzivna najbolje govori podatak da su natjecanja učenika (u 13 športova u osnovnim školama i 9 u srednjim školama) bila održavana po cijeloj RH, a na završnim natjecanjima je sudjelovalo ukupno 2700 učenika.  Dakle ta djeca su prošla sve razine natjecanja od škola, gradova, općina, županija do poluzavršnica i završnica na nacionalnoj razini. To je sustav u koji vjerujem.

Kad i kako u dječjoj uzrastu uvesti fizičke aktivnosti? Djeca su predebela (sjede se za kompjutorima, nepravilna se hrane…). Pokrenuli ste projekt Univerzalne sportske škole, kakvi su rezultati?

Univerzalna sportska škola je veliki napredak za hrvatski obrazovni sustav jer djeca sustavnim bavljenjem sportom započinju u prvom razredu osnovne škole te nastavljaju kroz prva četiri razreda. No tu nastavu mogu izvoditi samo kineziolozi što bitno podiže kvalitetu nastave i pripremljenost učenika. Rezultati pokazuju da djeca koja su pohađala univerzalnu sportsku školu imaju puno razvijeniji motoričke vještine, da su sigurnija u nastupima itd… Do sada se ta nastava provodi u 280 razrednih odjeljenja po cijeloj RH s intencijom širenja. Ono što je važno istaknuti je da su se u završnim natjecanjima prvi put takmičila i djeca s poteškoćama u razvoju, njih oko 300 iz cijele RH i to je bio poseban doživljaj za sve nas, a rezultati koji su ta djeca postizala i njihov trud zadivljujući su. Ovakvi projekti se sjajno razvijaju i zbog činjenice da im uz institucije daju potporu i vodeći hrvatski sportaši koji su uvijek motiv mladim ljudima te su tako vrhunski hrvatski olimpijci poput Zvone Bobana, Gordana Kožul, Martine Zubčić, Filip Udea, Ivana Balića postali i ambasadori školskog sporta..

Kakve sportske priredbe organizirati, juniorska prvenstva Europe i slično, država bi po meni morala imati četiri pet velikih tradicionalnih natjecanja tipa Hanžekovićeva memorijala, teniskog turnira u Umagu i Zagrebu, skijašku kraljicu na Sljemenu i slično, a Split – kao primjer – Blankin miting u skoku u vis, Mrdujsku regatu, „Final four“ u košarci, obvezno utakmice reprezentacije u nogometu, rukometu, vaterpolu, košarci itd.

Uz vrhunske športaše ono što hrvatska odnedavno ima su i vrhunski objekti u kojim se mogu organizirati i najprestižniji svjetski športski događaji. Nedavno mi je i jedan europski ministar zadužen za sport rekao da kapacitete koje danas Hrvatska ima glede dvoranskog prostora su rijetko viđeni u Europi. Dakle treba raditi sustavno na „bradndiranju“ tih događaja koji će svakog gledatelja na Sport Chanel, Eurosportu ili slično automatizmom povezivati s Hrvatskom.