• Značajan potencijal u forenzici ima obiteljska DNK analiza, koja se već primjenjuje u nekim državama u SAD-u i u Europi, dok je ostale zemlje smatraju etički upitnom. Riječ je o obiteljskom pretraživanju postojećih DNK baza utemeljenom na činjenici da bliski rođaci imaju vrlo sličan DNK ”otisak”, pa se preko genetskog profila neke osobe koji je već u policijskoj genetskoj bazi može doći do njezina brata, sestre, roditelja ili djeteta, odnosno do počinitelja kaznenog djela koji je bio nepoznat policiji.
    O toj je temi jučer u Bolu na Braču na ”7th ISABS Conference in Forensic, Anthropologic and Medical Genetics and Mayo Clinic Lectures in Translational Medicine” predavanje održao prof. dr. Frederick Bieber s Harvarda, naglasivši kako je Kalifornija prva u SAD-u uvela obiteljsko DNK profiliranje, što je odmah rezultiralo velikim uspjehom.
    Jedna od prvih takvih analiza u 2010. godini dovela je do identifikacije i uhićenja serijskog silovatelja i ubojice kojeg se u čak 20 godina tradicionalnim istražiteljskim metodama nije uspjelo identificirati. To im je napokon uspjelo zbog toga što je policija imala pohranjen genetski materijal njegova sina, koji je bio uhićen nekoliko mjeseci prije toga – naglasio je dr. Bieber.
    Bolesti naših predaka
    O DNK bazama govorio je i prof. dr. Dragan Primorac, jedan od direktora ove konferencije, koja je okupila više od 600 sudionika. Prof. dr. Primorac istaknuo je važnost DNK analize i genetskih baza podataka, i to ne samo u otkrivanju počinitelja nekog kaznenog djela nego i kod identifikacije žrtava zločina. Podsjetio je na 18-godišnje iskustvo DNK identifikacije nestalih osoba u ratu u Hrvatskoj i BIH, kao i na činjenicu da su se tim metodama identificirale i žrtve u SAD-u, nakon napada na Svjetski trgovački centar u New Yorku.
    Prof. dr. Šimun Anđelinović, voditelj Sveučilišnog centra za forenzične znanosti u Splitu, na Kongresu je predstvio istraživanje svojeg tima na srednjovjekovnoj populaciji Hrvata iz 8. i 9. stoljeća u južnoj Hrvatskoj. Naime, radi se o nastavku arheoloških istraživanja koje su proveli Vedrana Delonga i Tonći Burić i koji su kosture s više lokaliteta uputili na daljnju antropološku, kemijsku i DNK analizu kako bi se utvrdile karakteristike poulacije starih Hrvata, njihove navike u prehrani, te razvijenost medicinske zaštite. Osim toga, željelo se utvrditi i genetske karakteristike naših predaka, te ih usporediti s rezulatatima sadašnje populacije Dalmacije i okolnih i drugih europskih naroda.
    Multidisciplinarni pristup pomaže u proširivanju spoznaje o našim precima i u onim slučajevima kada u grobnicama pronađemo samo kosture. Možemo, ukratko, istaknuti da su naši preci bolovali od brojnih koštano-degenerativnih bolesti, bili izloženi teškom fizičkom radu i traumama. Bavili su se poljodjelstvom i ne baš naprednim stočarstvom, te su konzumirali male količine mlijeka i mliječnih proizvoda. Dominantna prehrana bila je vegetarijanska, s dosta listnatog povrća. U genetskom smislu osobine koje se prenose preko majčinog DNK identične su kod starih Hrvata i sadašnje populacije stanovnika dalmacije, a značajno su različite od okolnih naroda. Ovim istraživanjima pokušavamo pridonijeti rekonstrukciji povijesti i etnoloških karakteristika naših predaka iz 8. i 9. stoljeća – naglasio je prof.dr. Anđelinović.

    Divna Zenić, Slobodna Dalmacija, 22.06.2011., str. 9

    Cijeli članak možete pročitati ovdje:
    Ne pada DNK-a daleko od stabla

  • 0 Comments

    Take a look at some of the responses we've had to this article.

  • Leave a Reply

    Let us know what you thought.

  • Name (required):

    Email (required):

    Website:

    Message: