Generic selectors
Exact matches only
Search in title
Search in content
Search in posts
Search in pages

Obrazovanjem za novu, drugačiju Hrvatsku

Večernji list, Obzor, subota, 21.kolovoza 2010
Obrazovanjem za novu, drugačiju Hrvatsku
Dragan Primorac, profesor na Sveučilištu PENN State, SAD

Obrazovanje otvara sva vrata, ono je vrjednije od bogatstva jer je trajno i nepresušno. To je shvatio i jedan od najimućnijih ljudi Europe, Götz Werner, vlasnik DM-a, koji se ovih dana odrekao vlastita bogatstva i cjelokupan udio u vlasništvu poklonio jednoj dobrotvornoj fondaciji. Svojoj djeci je ostavio samo toliko novca koliko im je nužno za kvalitetno obrazovanje, jer zna da će obrazovanjem doći do svega potrebnog, pa tako i do novoga bogatstva.

Od početka tvrdim, da ne postoji niti jedna druga djelatnost koja može dugoročno imati toliki učinak na razvoj društva kao što je to obrazovanje. Preuzimajući po prvi put objedinjeno Ministarstvo, mnogi su prateći nezadovoljstvo stanjem u sustavu, nagomilane dugovi veći od milijarde kuna, nepostojeću vertikalu obrazovanja predviđali daljnji „status quo“ ili eventualno političko samoubojstvo novog ministra, a kad sam zajedno sa suradnicima sada već prije više od 6 godina postavio cilj da će Hrvatska postati najkonkurentnijim obrazovnim sustavom u ovome djelu Europe, većina me je slušala s čuđenjem i promatrala s nevjericom. Uvjeren sam neki i s podsmjehom. Zbog svega navedenog, dobro je da se ovih dana dogodio Newsweek, o čemu ću pisati u daljnjem tekstu, no iznad svega sretan sam jer se potvrdilo da se isplati sanjati drugačiju Hrvatsku, jer ona se može i mora dogoditi.

Mjesto ili država rođenja, danas više nego ikada, određuju nečiju budućnost i mogu predstavljati ogromnu prednosti ili nedostatak. Upravo o tome govori posljednji broj uglednog i utjecajnog američkog tjednika Newsweek-a. U trenucima moralne, duhovne i financijske krize, intelektualnog malodušja, te konstantnog i zastrašujućeg bezidejnog političkog prepucavanja koje ovih dana svjedoči Hrvatska, bio bih presretan kad bi do svakog građanina ove zemlje stigla poruka nade iz posljednjeg broja Newsweek-a. Naime, taj časopis koji rangira države svijeta na osnovu analize obrazovanja, zdravstva, gospodarske dinamike, kvalitete života, te političkog okružja i ovih dana nam šalje jasnu poruku „bolji ste i uspješniji nego što sami o sebi mislite“, a kad je riječ o obrazovanju poručuje nam „dobrodošli u obitelj najboljih“. Prema istraživanju kojeg su proveli ugledni svjetski znanstvenici među kojima i nobelovci, Hrvatska se prema kvaliteti obrazovanog sustava našla na 22-om mjestu u svijetu, ispred SAD-a, Italije, Grčke, Norveške, Portugala, Španjolske, Izraela, i brojnih drugih država. U ovom djelu Europe daleko smo najbolji i jedino se Austrija može uspoređivati s nama. O vrijednosti tog rezultata svjedoči još jedan pokazatelj: od 20 vodećih država svijeta iz skupine G-20, koje čine 85% ukupnog svjetskog bruto nacionalnog proizvoda, 80% svjetske trgovine i dvije trećine svjetske populacije, Hrvatska je prema kvaliteti obrazovanja bolja od njih 12. Metodološki, ono što je posebno značajno je da su se prilikom rangiranja država glede vrjednovanja obrazovnih sustava između ostalog, uspoređivali i rezultati PISA testiranja, u kojem Hrvatska službeno sudjeluje tek od 2006. godine. PISA procjenjuje stupanj usvojenosti znanja i vještina petnaestogodišnjaka, a mjeri također i opće kompetencije učenika, kao što su strategije učenja, stavovi i uvjerenja učenika te pripremljenost za cjeloživotno učenje.

Višestoljetna inferiornost, podaništvo, strahovi, nasljeđe socijalizma, neslavne privatizacije i pljačke nacionalne imovine u novostvorenoj Hrvatskoj, ostavili su takav trag na građanima ove zemlje da oni više ne vjeruju niti sebi niti drugima. Najtužnije je što više ne vjeruju niti u mogućnost uspjeha. Tolikoje sve zatrovano pesimizmom, da će se mnogima rezultati Newsweeka učiniti nestvarnima. Već vidim da „dežurni komentatori“ iz redova „stručnjaka“ koji uglavnom pesimizmom, neznanjem ali zavišću te teorijama u koje niti sami ne vjeruju ali uspješno i sustavno truju medijsku scenu u Hrvata, pokušavaju osporiti istraživanja Newsweek-a. Nestvaran im je uspjeh, kao i mogućnost da se stvara nova, drugačija Hrvatska u kojoj će moral, rad, poštenje biti nadahnuće mladima, a ne kako je to danas slučaj-problem. No za podizanje jedne takve Hrvatsku, potrebna je drugačija snaga o dosad viđene, a ona leži u iznimno dobro obrazovanim i odgovornim osobama, bez nasljeđa prošlosti koji misle i prosuđuju vlastitom glavom i koji se jer su samosvjesni i puni samopouzdanja se ne daju olako zastrašiti. No, takva se Hrvatska neće dogoditi sama od sebe. Za nju će se valjati izboriti, valja je sustavno stvarati, ne silom, ne prijetnjom već znanjem. O tome, upravo piše Newsweek, i poručuje nam „Vi možete“.

Na osnovu svih pokazatelja, mjesecima prije ovoga istraživanja, znao sam da ćemo biti ponosni na promjene koje su se dogodile našem obrazovnom sustavu No, isto tako danas znam da ćemo se sa sjetom prisjećati rezultata upravo objavljenih u Newsweeku ako ne nastavimo sa započetim stvaranjem „društva znanja“. Na početku mandata, isticao sam da će Hrvatska vrijediti vrlo malo na globalnome tržištu znanja i novih tehnologija ako ne napravi radikalne pomake u cijeloj vertikali sustava obrazovanja i to brže, smjelije, učinkovitije i kvalitetnije od drugih. Neki su se podsmjehivali našoj ambicioznosti, neki su pak naše prve uspjehe, što od zavisti što od nerazumijevanja dočekali na nož. No, prve naznake da se sustav obrazovanja ozbiljno trgnuo bili su vidljivi još 2007 godine kroz prve rezultate PISA testiranja iz 2006. godine. Tada su rezultati hrvatskih učenika iz prirodoslovne pismenosti bili bolji od učenika iz 31 zemlje sudionice ovoga istraživanja od kojih je 12 zemalja članica OECD-a, a njih 10 članice su EU-a. To mi je bio prvi, međunarodno priznati znak da možemo!

Činjenica je da rijetko koja vlada, »riskira« s ulaganjem velikog novca u reforme obrazovanja jer reforme uvijek vuku turbulencije i otpore, ponekad i štrajkove, a vidljivi rezultati dolaze desetljećima nakon. No, odgađanje promjena nužnih za poboljšanje obrazovnoga sustava može biti ključan limitirajući faktor za dugoročni razvoj jednoga društva, posebice malih država poput Hrvatske. Ujednačen sustav obrazovanje, pružanje jednake šanse svima, što ranije uključivanje djece u obrazovne procese, preduvjeti su za stvaranje društva znanja. Ovakvim dugoročnim potezima trasiran je smjer razvoja odgojno-obrazovnoga sustava u RH i bez obzira na političke promjene trebao bi ostati stabilan. Mjere za uvođenje obveznog srednjoškolskog obrazovanja do prve kvalifikacije, bile su ogroman iskorak kojeg je Hrvatska napravila, kako bi prestigla i one najrazvijenije europske države. Ukidanje nekih europskih standarda poput besplatnih udžbenika, (čiji je ionako vlasnik škola) ili besplatnog prijevoza učenika u trenucima ekonomske krize može onemogućiti ključnu postavku za razvoj uspješnog sustava obrazovanja, a to je ujednačen sustav obrazovana i pružanje jednake šanse za sve. Rezultati istraživanja prikazani u Newsweeku upravo o tome govore i pokazuju da je razlika u stjecanju znanja i vještina kod djece koja dolaze iz imućnijih obitelji u odnosu na onu iz siromašnih obitelji tolika da je već desetoj godini života nenadoknadljiva. Finska je odavno shvatila što znači ujednačen sustav obrazovanja i jednaka šansa za sve te i danas ima najkonkurentniji obrazovni sustav na svijetu. Nedvojbeno je i da bez ulaganja u kontinuiranu edukaciju nastavnika ali i u sustavnu evaluaciju njihovih postignuća, napretka u obrazovnom sustavu nema. Iskustva iz SAD-a govore da učenici stječu i do tri puta više znanja od motiviranog nastavnik u odnosu na onoga koji to nije. Na koncu, najuspješniji obrazovni sustavi na svijetu šalju još jednu poruku: individualizirana nastava predstavlja ključ uspjeha, drugim riječima treba maksimalno stimulirati kreativnost kod najboljih, a onima koji imaju poteškoće u savladavanju gradiva treba dati posebnu pažnju.

Ovih dana svi hvale državnu maturu. Sretan sam da je to konačno tako, jer sam se svih ovih godina osim potpore najbližih suradnika, vrlo često osjećao osamljen u nastojanjima da se ona uvede u obrazovni sustav Hrvatske. Tada sam upoznao i svu licemjernost pojedinih struktura obrazovnog sustava koji se nisu mogli pomiriti s činjenicom da će konačno biti vrjednovane. No, nedvojbeno je da je državna matura najpravedniji sustav vrjednovanja učeničkih postignuća jer se ispiti pod jednakim uvjetima i kriterijima provode za sve učenike u isto vrijeme i omogućuju dobivanje usporedivih rezultata učenika na nacionalnoj razini. Osim toga državna matura predstavlja zasigurno najznačajniju antikorupcijsku mjeru provedenu u hrvatskome obrazovnom sustavu ikada, a upisi na visoka učilišta isključivo ovise o dotadašnjemu uspjehu učenika tijekom njegova srednjoškolskoga obrazovanja i rezultatima postignutima na ispitima državne mature bez obzira dolazio on iz Vukovara, Knina, Istre ili iz središta Zagreba. Zbog svega toga još jednom čestitam svima koji su omogućili da državna matura postane hrvatska realnost. Drugo je pak pitanje, što nas to koči da obrazac državne mature primijenimo i u ostalim segmentima života današnje Hrvatske?

Prije par dana jedan novinar me je upitao „Zašto se nakon Vašeg odlaska više ne govori o društvu znanja ili se o njemu govori tek sa podsmijehom?“. Ja sam pak uvjeren, da se trend unaprijeđenija obrazovnog sustava Hrvatske više ne da zaustaviti! Što kažu dosadašnji rezultati nakon svih naših nastojanja da Hrvatsku učinimo »društvom znanja«? Prema procjeni udjela visokoobrazovanih, u dobi od 25. do 64. godine, temeljenoj na podacima Državnoga zavoda za statistiku, broj visokoobrazovanih u ovoj populaciju za 2008. iznosi 18,5%. Sustavno raste i broj studenata i diplomanata, a želja nam je bila i bitno povećati broj studenata na doktorskim studijima. U odnosu na 2004. godinu broj diplomiranih povećao se za preko 20% dok se broj studenata povećao za više od 45 tisuća. Uz nastavak ulaganja u sustav obrazovanja, Hrvatska će u 2011. godini dostići razinu od 20% visokoobrazovanih.

Snaga obrazovanja je nemjerljiva, ona je pokretač svih promjena, a primjer Južne Koreje, države s jednim od najuspješnijih i najdinamičnijih svjetskih gospodarstva govori sam po sebi sve. Teško je danas i zamisliti da je ta ista Južna Koreja, svega pedesetak godina unatrag bila u rangu s Afganistanom. Danas je ona, jedna od najbogatijih država svijeta, velikim djelom upravo zahvaljujući na ogromnoj pozornosti koju je pravovremeno usmjerila prema obrazovanju.

Zato i danas jače nego ikada zvuče riječi genijalnog Gilberta Chestertona koji kaže”Obrazovanje je jednostavno duša društva dok prelazi s jedne generacije na drugu”. A ja bih dodao, bez te duše niti će biti društva, niti će biti nas.

© 2020 Dragan Primorac. All Rights Reserved