Sanader me iskoristio, a onda prevario

Mladenka Šarić. Večernji List-Obzor. 28.studenoga 2009.

 

SANADER ME ISKORISTIO, A ONDA PREVARIO

Bivši ministar obrazovanja Dragan Primorac u predsjedničku je kampanju ušao pozivom biračima da mu daju glas jer njega nitko ne drži u šaci. Za Obzor govori o svojoj viziji Hrvatske, kratkom članstvu u HDZ-u, razočaranju u Ivu Sanadera te o tome zašto traži od protukandidata da javnosti otkriju što su imali prije 20 godina, a što imaju danas.

 

Pozvali ste birače da vam daju glas jer vas nitko ne drži u šaci. Zašto ste izabrali baš tu poruku?

Političke su stranke duboko premrežene, a korupcija je ušla u bit društva. Hrvatskoj trebaju pojedinci koji nisu samo političari, nego i lideri. Samo potpuno neovisni ljudi mogu donijeti promjene.

Neovisni o čemu?

Najprije o strankama i politici. Tada imate slobodu i ne morate braniti nešto s čime se ne slažete. Iznimno je važna i financijska neovisnost. Da sam zadržao mjesto saborskog zastupnika kad sam otišao iz Vlade, danas, ne bih mogao govoriti slobodno. Mene nitko ne drži u šaci ni politički ni financijski i upravo zato mogu pobijediti korupciju u zemlji. Zato što sam čist I neovisan, mogu razbiti političke i korupcijske klanove.

Znači druge kandidate drže u šaci?

Kad je riječo držanju u šaci, treba pogledati politiku i vidjeti da se zadnjih 20 godina vrte isti ljudi. Nitko od visokih političara nije završio u zatvoru, jer su svi na neki način umreženi. Oni su ispleli gordijske čvorove kojima su Hrvatskui vezali u ropstvo. To treba presjeći.

Aludirate li na to da su neki kandidati u šaci korupcije?

To jest veliki problem, jer je sigurno da su neki ljudi zbog financijskih probitaka godinama štitili svoje interese, ali i interese onih koji su ih plaćali. I američki i drugi stručnjaci smatraju da pozitivnu promjenu mogu donijeti samo politički i financijski neovisni ljudi. Ne pobijedi li takav kandidat, bit će svejedno je li na čelu države kandidat iz HDZ-a ili SDP-a.

S obzirom da negativno govorite o strankama, je li vam žao što ste popustili zahtjevu Ive Sanadera i ušli u HDZ?

Prvi sam mandat odradio kao nestranački ministar. Nikada nisam planirao ući u HDZ. Sanader i ekipa oko njega nagovorili su me obećanjem da će nakon izbora na scenu stupiti novi HDZ, s novim ljudima, da će Hrvatska ući u EU i da ću ja imati jednu od ključnih liderskih pozicija u razvoju Hrvatske. Iz stranke sam izašao jer su sva obećanja iznevjerena. Niti se dogodio novi HDZ, niti su došli novi ljudi, Hrvatska nije ušla u EU, a šansa da mladi ljudi poput mene sudjeluju u kreiranju strateških odluka i politika ostala je mrtvo slovo na papiru. U jednom sam trenutku shvatio da su to bila lažna obećanja.

Dakle, Sanader vas je prevario?

Nikad u životu nisam nekome od suradnika nešto obećao, a da to nisam ispunio. Ja nikada nikoga ne bih iskoristio za neke izbore, pa ga onda izigrao.

Zvučite dosta razočarano?

Prvi put sam shvatio da stvari u Hrvatskoj neće ići onako kako se obećavalo kad moj brat, nakon što je dvaput izabran od strane svojih kolega, nije postao predsjednik Županijskog suda u Splitu. Mnogi su me uvjeravali da Damir nije imenovan zato što se ne da kontrolirati, zato što može otvoriti neke procese i da neki ljudi mogu završiti u zatvoru. Tada to nisam vjerovao, a sada znam da je to istina.

Jeste li se i u tom slučaju razočarali u Sanadera? On je mogao utjecati na to.

Da. On nije trebao ništa napraviti već samo reći da se treba poštivati zakon. Da je Damir predsjednik suda, bilo bi otvoreno 10-tak slučajeva koji zbog političkog kočenja nikad nisu otvoreni.

Mislite li na aferu Brodosplit?

Mislim na sve, jer ono po čemu smo Damir i ja poznati je da nas nitko ne može kontrolirati i nitko ne može predvidjeti kako ćemo postupati.

Andrija Hebrang je rekao da ste izdajica i dezerter, jer dok su se branitelji borili na fronti vi ste bili u SAD-u. Zašto mislite da je njegova žestina pokrenuta strahom?

Hebrang je zabrinut jer zna da glasači HDZ-a ne misle kao on i da mi daju potporu. Oni žele promjene u HDZ-u, žele moderni HDZ, a nisu ih dobili. Jer da jesu, onda bi HDZ birao svog predsjedničkog kandidata na unutarstranačkim izborima, a ne bi ga odredilo dvoje, troje ljudi nakon što im je to servirao jedan čovjek.

Da su provedeni unutarstranački izbori, bi li vi danas bili HDZ-ov kandidat?

Teško je prejudicirati, ali na terenu dobivam ogromnu potporu članstva HDZ-a.

Znači li to da vam govore da su razočarani Hebrangovom kandidaturom?

Puno je ljudi bilo iznenađeno. Jer, ne možete, npr., doći u BiH I tražiti glasove Hrvata, a prije samo nekoliko godina bili ste jedan od ključnih igrača koji je podijelio Hrvate na dva HDZ-a. Između ostalih to je radio i Hebrang. On me napada, iako dobro zna da sam od 14. siječnja do 30. srpnja ’91. bio među prvima u Splitu koji su se uključili u pripreme za obranu Hrvatske. No, uvjek sam govorio da je sve je to ništa u usporedbi s pravim herojima Domovinskog rata i o tome ne želim više govoriti. Hebranga je ulovila nervoza. Shvatio je da sam ga u samo tjedan dana pretekao. No, ja mu opraštam teške riječi i vjerujem da će mi i on dati potporu u drugom krugu.

Što bi bio vaš prvi predsjednički potez?

Pokrenuo bi spajanje podijeljene Hrvatske. Želim objediniti sve što vrijedi u Hrvatskoj i mobilizirati sve snage u izgradnji nove Hrvatske..

Na kakvo objedinjavanje mislite? Je li to neka moderna inačica Tuđmanove pomirbe?

Ja govorim o zajedništvu, jer za donošenje strateških odluka moramo objediniti sve što je pametno. Podjela na crvene i crne, lijeve I desne razjedinjuje hrvatsko nacionalno biće. Ljudi ne žele ekstreme. Građani kažu da su umorni od stranačkih prepucavanja i optuživanja.

Ali stranke neće i ne mogu nestati.

To nije nužno. Ali moraju moći surađivati. Ne budu li htjele, ili će im broj članova opadati ili će se pojaviti neki treći put.

Kako bi vi kao predsjednik države mogli utjecati na stvaranje nekog trećeg puta ili nove Hrvatske?

Predsjednik ima utjecaj na trendove u društvu. Otvorio bih priliku pametnim i poštenim ljudima. U suglasju s premijerkom održavali bismo sjednice Vlade i donosili političke odluke koje su dosad odgađane samo zbog straha.

 

 

Naprimjer?

Na prvom mjestu je snažna borba i to svim sredstvima, protiv korupcije. Vanjska politika je često bila obilježena nesuglasjem predsjednika i premijera. Nadalje, stručnjaci ističu da gospodarska politika nikada neće biti uspješna bez harmonije između predsjednika I Vlade…

Vi govorite o idealnim odnosima, a život često nije takav.

Da, ali ja želim stvarati idealne odnose.

Kao predsjednik morali biste kohabitirati s premijerkom Jadrankom Kosor. Kako bi to izgledalo?

Odlično. Imamo dobru suradnju iz Vlade, a i složili bismo se oko nacionalnih interesa.

Da ste sada predsjednik, kako biste reagirali na premijerkine odluke poput kriznog poreza ili potpisivanja Sporazuma o arbitraži sa Slovenijom?

Krizni porez nije pravedan, jer zadire i u prihode onih koji nemaju dovoljno. Taj je potez bio loš.

A arbitraža?

EU nema alternative, ali ni hrvatski teritorij nema cijenu. Hrvatska treba političare koji mogu pomiriti ta dva uvjeta.

Kako?

Po istom modelu kako smo ušli u NATO unatoč slovenskoj blokadi. Da nije bilo SAD-a, ne bismo bili unutra.

Vi biste znači tražili da SAD ukloni slovensku blokadu s naših pregovora o ulasku u EU?

Nitko ne može ništa uklanjati za nas, ali kao čovjek koji je vezan uz SAD, smatram da Hrvatska može biti korektan partner toj velesili. SAD nas nikad nisu prevarile, iznevjerile i bile su uz nas kad je bilo najteže.

Ali, NATO je nešto drugo. Tamo je Amerika gazda. EU ipak ne funkcionira tako.

Činjenica je da EU pokazuje slabosti u nekim stvarima. Možda za pet godina nekome neće biti važne granice, jer će sve to ionako biti EU. No, ako izgubimo ijedan centimetar teritorija, bit će to najveća povijesna sramota za garnituru koja je do toga dovela. Činjenica je da ne idemo pred Međunarodni sud, nego da će biti osnovan Arbitražni i da ne možemo znati kako će arbitražni suci gledati na problem. Oni mogu odlučiti da Hrvatskoj ostane njezin teritorij, ali i ne moraju.

Znači ni odluku o arbitraži ne podupirete?

U tome je prevelik rizik. Ja kao predsjednik ne bih došao u tu poziciju. Od početka bih postupao drugačije, a sad je teško vraćati proliveno mlijeko u bocu.

Na predstavljanju kandidature rekli ste da imate formulu za suzbijanje korupcije. Kako glasi?

U rukama predsjednika su sigurnosne službe koje osiguravaju da bude informiran. Iz suradnje s drugim tijelima dobiva široku sliku. Ako donesete strategiju da je cilj istjerati korupciju u sljedećih pet godina, morate uspjeti.Pa tko će pametan biti protiv.?  Ako date do znanja da će svatko biti procesuiran, bez obzira na kojoj se razini vlasti nalazio i da politika neće ograničavati pravnu državu, pripremili ste teren za pobjedu.

No, predsjednik nema ovlasti i ne može napraviti ništa osim slanja poruka. Znači li to da biste izvršnoj vlasti i političkim strankama ponudili na potpisivanje svoju strategiju borbe protiv korupcije kako biste one koji odlučuju izveli na brisani prostor?

Tko ne bude dio tog kruga, značit će da se suprotstavlja obračunu s korupcijom i da je potiče. Treba jasno reći da tko ne bude radio po zakonu, i tko se bude naslanjao na kriminal, završit će u zatvoru. Kad dva ili tri visoka dužnosnika, zastupnika ili ministra, završe u zatvoru, stvari će se promijeniti. U zemljama koje se uspješno bore protiv korupcije, poput SAD-a, nije moguće da uđete u politiku i izađete iz nje a da ne prikažete stvarno imovinsko stanje. Zato I tražim da svi kandidati objave imovinske kartice iz ranih deveesetih godina.

Nemate valjda iluziju da će to učiniti kad ih zakon na to ne obvezuje?

Od predsjednika se očekuje da bude moralna vertikala i zato to ne može biti čovjek koji se boji istine. Inzistiram i da svi kandidati objave kako su i kojom brzinom imovinski napredovali i članovi njihovih obitelji. Ako ne objave te podatke, tražit ću od građana da im ne vjeruju. Jer, kakav će to biti predsjednik ako tijekom mandata legalizira ono što je stekao na sumnjiv način ranih devedesetih godina? Nije ljudski i moralno krenuti u kandidaturu i govoriti protiv korupcije, a sam imati problema s time.

Tko stoji iza vas?

Bez ikakve dvojbe mogu reći hrvatski građani. Da nije tako, niti bi meni rastao rejting niti bi Hebrang bio tako nervozan.

Stoji li iza vas Katolička crkva?

Vrijednosti koje ja njegujem bliske su Crkvi, ali nije za očekivati da će se ona opredjeljivati za nekog kandidata.

No, hoće li vjernici u vama prepoznati čovjeka koji drži do vrijednosti važnih Crkvi?

Ljudi koji budu glasali za mene, učinit će to jer će u svom srcu osjetiti da ih ja neću iznevjeriti. Oni će osjetiti tko želi ići na Pantovčak da bi njima služio, a tko da bi sebe zaštitio.

Za Crkvu život počinje začećem i protiv su pobačaja. Kako vi gledate na to?

Kako vjernik ja sam za život od začeća. No, žena je ta koja odlučuje o svom tijelu i većina zakona koja je išla protiv toga donijela je veće zlo. Zato je važna preventiva, da bi se što manje žena našlo u beznadnoj situaciji.

Kako gledate na rad trgovina nedjeljom, što je Crkvi također bitno?

Kao liječnik smatram da svatko mora imati barem jedan dan tjedno za odmor. Kad vidite još i da ljudi koji rade nedjeljom nisu za to plaćeni, onda se vidi koliko je to pogrešno.

Kad ste u srpnju izašli iz Vlade niste otišli u Sabor i odrekli ste se dužnosničke naknade. Od čega živite?

Pokrenuo sam forenzički studij u Splitu, aktivirao svoje mjesto na Sveučilištu Penn State i držim nastavu na medicinskim fakultetima u Osijeku i Splitu. U SAD-u trenutačno nemam primanja. Malo je poznato da sam angažiran uprojektu suvremene bolnice u Stubičkim toplicama, te da zbog toga nisam ovisio ni o plaći u Vladi.

I vaša je supruga dala otkaz u Ministarstvu vanjskih poslova zbog vaše kandiature. Zašto?

Točno, otišla je nakon 12 godina. Bila je savjetnica ministra I smatrala je da ako njezin suprug kreće u utrku za predsjednika RH, ne bi bilo moralno ni korektno da je ostala. Pokrenula je tvrtku, bitno joj je teže, ali to je jedino ispravno i čisto.

 

 

Mogla je otići na godišnji odmor?

To bi bilo drugačije. Nakon toga bi morala raditi u MVP-u, a ja bih bio predsjednik.

Koliki su, dakle, mjesečni prihodi vaše obitelji?

Između 15.000 i 16.000 kuna. Novac mi nikad nije bio prioritet i nikad njime nisam bio opterećen.

No, bez novca ne biste mogli ući u ovu igru. Kako ste financirali pretkampanju, je li vam se otopila ušteđevina?

Prvih mjesec dana financirao sam sve sam. Bio je to težak period. Nisam imao sponzora ni izvora. Mjesec dana pretkampanje stajalo me gotovo 10.000 eura.

U vašem stožeru su rekli da ćete potrošiti oko četiri milijuna kuna u kampanji. Iz kojih izvora ćete je financirati?

Velika mi je sreća što sam godinama izgrađivao pošten odnos s ljudima koji mi vjeruju i danas ulažu svoj novac u mene. Ja sam njihova investicija, a oni ne očekuju nikakve protuusluge. Moja je situacija različita. Ne financira me stranka ni HGK ni građani grada Zagreba… Zato ja mogu govoriti o korupciji ovako slobodno.

Koga priželjkujete u drugom krugu?

Mnoge protukandidate cijenim i ne razmišljam o tome.

Mislite li da biste mogli pobijediti Milana Bandića?

Bandić ima velike terete prošlosti i nije mu se lako nositi s time.

A Ivu Josipovića, nema tako teške terete, a podupire ga velika stranka?

Što je veća stranka, veći mi je izazov. Birači će birati misleći na svoju djecu i neće izabrati put legalizacije mutno stečene imovine ili put kriminala.

Hoćete reći da neće glasati za Bandića ili Vidoševića?

Odgovorit ću vam biblijski: Vi to kažete.

Kako komentirate poplavu afera iz javnih tvrtki?

Mogu reći samo: konačno.

Mislite li da je presudna bila promjena na čelu Vlade?

Činjenica je da se tog trenutka sve otvorilo. Zato treba dati punu potporu i premijerki Kosor i Mladenu Bajiću. Glavnom državnom odvjetniku politika ne smije smetati i stvari će se rješavati.

Mislite li da mu mač politike više ne visi nad glavom?

Tako je.

Studenti opet blokiraju fakultete. Je li vam drago što niste ministar?

Studenti moraju samo istrajati na tome što smo potpisali i svi koji budu ispunjavali svoje studentske obveze imat će besplatno obrazovanje.