Intervju prof.dr. Primorca u magazinu FORBES (Siječanj 2013)

Apsurdno je da sustav ovisi o jednom čovjeku

Domaći investitor i skupina međunarodnih stručnjaka s velikim iskustvom u području zdravstva krenula je u ovu investiciju u vrijeme najveće svjetske recesije. Suradnja s privatnim zdravstvenim sustavom jedini je način kako bi država mogla bez velikih izdataka povećati kvalitetu zdravstvenih usluga

Specijalna Bolnica za ortopediju, kirurgiju, neurologiju i fizikalnu medicine i rehabilitaciju Sveta Katarina nastala je s idejom da postane jednim od europskih centara izvrsnosti za registrirane djelatnosti’’, jednostavno objašnjava Dragan Primorac, hrvatski forenzičar s globalno razgranatim vezama i bivši ministar znanosti, obrazovanja i sporta, koji je ostao u sjećanju po pokušajima radikalnih reformi znanosti i obrazovnog sustava u cijeloj vertikali, od vrtića do doktorskih studija.

Ovih dana u Zagrebu je otvorena i podružnica Svete Katarine, poliklinika koja će klijentima omogućiti vrhunske dijagnostičke preglede, potrebnu rehabilitaciju, ali i manje zahvate prije nego što ih uputi u veliki sustav u Zaboku. Primorac, koji je idejni začetnik bolnice Sveta Katarina, ima ulogu stručnog medicinskog konzultanta, ali je istodobno partner poduzetniku i glvanom investitoru Jaki Andabaku ‘’Prije niz godina projekt smo postavljali na noge sa skupinom vrhunskih stručnjaka iz SAD-a, Izraela i nekih drugih država. Ideja je bila osnovati vrhunsku bolnicu vlastitim sredstvima, a dosad je Andabak u projekt uložio gotovo 100 milijuna kuna vlastitog novca, bez lipe od države. Vrijednost ukupnog know howa, koji je u cijelosti stigao iz inozemstva, nije lako procijeniti. Potencijal bolnice Sveta Katarina je golem na tržištu EU, jer je to prva privatna Bolnica u regiji koja je sve faze dijagnostike, liječenja i rehabilitacije zaokružila na jednom mjestu. Sada kada se može reći da imamo jednu od vodećih Bolnica za dijagnostiku i liječenje mišićno-koštanog sustava u cijeloj regiji, ne želimo da Bolnica pruža usluge samo onima koji mogu to platiti, nego da bude na usluzi svim građanima Hrvatske, inače njezina uloga neće biti ispunjena u cijelosti.’’

Veliku podršku projektu od samog početka pruža lokalna samouprava, posebice Zagorsko-krapinska županija, od tadašnjeg župana, a današnjeg ministra Siniše Hajdaša-Dončića nadalje. ‘’Bolnica je do danas rasteretila sustav zdravstva Hrvatske jer smo preuzeli isplatu plaća 40-ak zdravstvenih djelatnika, stalno ulažemo u njihovu edukaciju… O interesu građana najbolje govori podatak da je od osnivanja napravljeno više 3000 pregleda u bolničkoj poliklinici te oko 2300 pregleda magnetskom rezonancijom. Što se tiče ortopedskih pregleda i zahvata Bolnica još uvijek nema ugovor s HZZO-om, ali se o tome pregovara’’, temperamentno mi je objašnjavao Primorac u svom uredu u zagrebačkoj Trpinjskoj ulici, gdje su radnici još obavljali završne radove uoči otvorenja poliklinike.

Suradnja s privatnim zdravstvenim sustavom je način kako bi država mogla bez velih izdataka povećati kvalitetu zdravstvenih usluga. Domaći investitor i skupina međunarodnih stručnjaka s velikim iskustvom u području zdravstva krenula je u ovu investitciju u vrijeme najveće svjetske recesije. Koncept prema kojemu će se na jednom mjestu naći i dijagnostika i process liječenja i rehabilitacija učinio im se isplativim u kontekstu skorog hrvatskog ulaska u 500 milijuna teško tržište EU.

Pitam Primorca gdje su korijeni njegove čvrste povezanosti s Izraelom i razgovor naglo skreće prema razdoblju njegovog boravka u SAD-u, gdje je boravio kao stipedist na izradi doktorata znanosti iz pedijatrijske genetike. ‘’Vodeći američki forenzičari otvorenog su srca prihvatili moj poziv da se uključe u identifikaciju žrtava masovnih grobnica pronađenih u Hrvatskoj. Imali su i ključnu ulogu u uvođenju novih metodologija i postupaka nužnih za identifikaciju žrtava Domovinskog rata, posebice DNK tehnologije, a istodobno su svjedočili istinu o ratu u RH i BiH, čak i u Kongresu SAD-a’’, kaže. Neki od njih, poput profesora Mosesa Schanfielda, s Primorcem surađuju više od 20 godina. Golema je bila pomoć i niza drugih uglednika, poput Barbare Bush, u osnivanju forenzičkog laboratorija u Splitu, koji je stekao svjetsku reputaciju. Vrhunsku reputaciju u svijetu forenzike ima i MUP-ov Centar za kriminalistička vještačenja Ivan Vučetić

‘’Prvi rad na temu identifikacije žrtava rata s naših prostora koristeći DNK tehnologiju, objavio je američki Journal of Forensic Science’’,  dodaje Primorac. ‘’Nakon velikih rasprava čak i u američkim forenzičkim krugovima, morali smo dodatno objasniti da smo u stanju identificirati žrtve iz masovnih grobnica radeći na skeletnim ostacima i koristeći analizu DNK. Ta se metodologija upravo počela uvoditi u SAD-u i mnogi su s nevjericom pitali kako je moguće da su hrvatski znanstvenici ispred svih ostalih.’’

Ne nervira ga kada postavljam prizemno pitanje – koliko su pravi forenzički laboratoriji slični onima iz megapopularnog serijala CSI. ‘’Ranih devedesetih, kada sam surađivao s prof.dr. Henryem Leejem, vodećim američkim forenzičarom koji je radio na slučajevima poput O.J.Simpsona, Vincenta Fostera ili predsjednika Kennedyja, prvi su mediji počeli ulaziti u laboratorije s ciljem priprema za snimanje CSI serija. Sve nas je to nerviralo, ali dr.Lee je bio strpljiv, kao da je znao koliki će utjecaj te serije imati na cijeli svijet. I moram reći da su napravljene briljantno, vrlo popularno, ali tehnološki i metodološki precizno. Većina scena snimljena je u pravim laboratorijima. Jedino što mi danas još rješavamo slučajeve iz 1992., a oni sve rješavaju u trenutku. Koncept vremena potpuno je različit, televizijski brz, ali gledatelji mogu vidjet sve detalje postupka.’’

Vraćamo se u sadašnjost. Težište njegova današnjeg rada ipak je rad s bolesnicima. ‘’Moj život je zapravo sve ove godine bio duboko prožet medicinom i znanošću’’, kaže dok istovremeno provjerava pozive na jednom mobilnom telefonu i tipka odgovor na poruku na drugome.

Nakon toga dogodilo se istraživanje o genetskom porijeklu naroda-muškaraca iz Europe, koje je 2000. objavljeno u časopisu Science. Taj rad je postao jednim od najcitiranijih radova iz ovog područja, ali su ga neki nažalost koristili u neznanstvene i političke svrhe.

Primorac nije bio sretan zbog takvih manipulacija, ali i nerazumijevanja osnovnih genetskih postulata kod nekih znanstvenika, osobito kada se raspravljalo o veličini analiziranog uzorka. Svakome priznaje pravo na mišljenje, no ističe: ‘’Genetika je egzaktna, mjerljiva i usporediva znanost, u tome je njezina veličina i snaga. Naša su istraživanja pokazala da hrvatska, kao i gotovo svaka druga europska populacija predstavlja iznimnu genetsku mješavinu. Analiza genofonda suvremene muške populacije u Hrvatskoj podržala je postavku o visokom stupnju miješanja doseljenika s populacijama u regiji. Rezultati istraživanja podrijetla pojedinih populacija sugeriraju da pitanja velikih ‘’seoba naroda’’ koje su dovele do istrjebljenja starosjedilaca i autohtonog stanovništva nemaju znanstvenu potporu, barem ne na molekularno-genetskom nivou.’’

Kada govori, ostavlja dojam da sebe shvaća kao misionara. Tako je bilo i kada ste bili ministar, kažem, zbog toga ste i imali određene otpore.

‘’Nikada za sebe ne bih rekao da sam u misiji, jer više vjerujem u timski rad. Ali nisam mogao ni želio biti foteljaški ministar. Nit vodilja tijekom cijeloga mandata bili su mi kriteriji izvrsnosti i pozicioniranje obrazovanja kao strateškog projekta Hrvatske. O golemim pomacima u obrazovanju koji su napravljeni tijekom moga mandata najbolje će svjedočiti vrijeme. Ovdje ću samo istaknuti da je broj studenata povećan za oko 50 tisuća, a na svim hrvatskim sveučilištima od Zagreba, Splita, Rijeke, Osijeka, Dubrovnika, Zadra i Pule izgrađeno je ili se počelo graditi više od 350 tisuća četvornih metara prostora, a uspjeli smo se izboriti da golemi prostor bivše vojarne Borongaj pripadne Sveučilištu u Zagrebu. Zaposlili smo oko 2500 najboljih diplomanata-znanstvenih novaka, od kojih su mnogi već postali doktori znanosti. Stimulativnim mjerama (subvencionirane stambene kamate, stvaranje kadrovskih I tehničkih preduvjeta ) u Hrvatskoj je po prvi put u pravom smislu zaživio projekt ‘’Povrata mozgova’’ te se od 2004. do 2009. iz inozemstva vratilo 140 doktora znanosti. Nakon 65 godina, izgradnjom ili dogradnjom 360 školskih objekata ostvarili smo uvjete za ukidanje treće smjene u osnovnim školama. Puno smo radili na zdravlju djece i bitno osnažili školski sport. Izgradili smo 211 školskih sportskih dvorana, a od samostalnosti do početka 2004. izgrađeno ih je -57.

Posebno važnim smatra uvođenje dva strana jezika u osnovne škole te informatizaciju 1300 osnovnih i srednjih škola. Pokretanje velikih projekata značilo je sukobe s lobijima, ali mene je isključivo zanimao interes učenika, roditelja, studenata i, u konačnici, Hrvatske. Danas svi ističu da su u tom periodu učinjeni ozbiljni pomaci u obrazovanju. Bili smo spremni i za uvođenje male mature. Ali tada sam dao ostavku i cijeli je projekt zaustavljen. Aspurdno je da sustav ovisi o jednom čovjeku.’’

Kaže da nema najmjeru danas iz duboke hladovine kritizirati nasljednike, ali ipak vladama zamjeram smanjivanje novca za znanost i obrzovanje u proračunu. ‘’Ja sam u proračunu (2003.) zatekao sedam, a (2009.) ostavio 13 milijardi kuna. Danas je tamo oko 11 milijardi. Štete nastale uzimanjem novca obrazovanju i znanosti ne možete popraviti desetljećima. Podaci Državnog zavoda za statistiku, da je broj visokoobrazovanih u RH u dobi od 25. do 64. godine porastao na 18,5%, govore da su velike promjene u Hrvatskoj moguće ako se znao što se želi. Te brojke nešto znače. Vrhunac je bio kad je Newsweek 2010. objavio da se Hrvatska prema kvaliteti obrazovnog sustava našla na 22. mjestu u svijetu, ispred SAD-a, Italije, Grčke, Norveške, Portugala, Španjolske, Izraela i brojnih drugih država. Dakle može se’’, zaključuje Primorac.

Napisao: Viktor Vresnik, Fotografije: Marko Miščević

Cijeli članak možete pročitati ovdje:
Forbes, Siječanj 2013.