dragan_primorac_politicka_karijeraOd prosinca 2003. do srpnja 2009. godine prof. dr. sc. Dragan Primorac bio je član Vlade RH i obnašao dužnost ministra znanosti, obrazovanja i športa RH.

Tijekom njegova mandata pripremljena su i usvojena dva strateška dokumenta Plan razvoja sustava odgoja i obrazovanja 2005. – 2010. te Znanstvena i tehnologijska politika Republike Hrvatske 2006. – 2010. čiju provedbu potpomaže Svjetska banka zajmom od 68 milijuna eura (obrazovanje) i 31 milijun eura (znanost i tehnologija). Na temelju tih dokumenata, a s ciljem izgradnje ‘društva znanja’ te stvaranja najkonkurentnijega znanstveno-obrazovnoga društva u ovome dijelu Europe, u cijelome su sustavu obrazovanja i znanosti u Republici Hrvatskoj pokrenuti reformski procesi; uvođenje Hrvatskoga nacionalnoga obrazovnog standarda (HNOS) koji je, nakon uspješne eksperimentalne provedbe, od školske godine 2006./2007. uveden u sve osnovne škole u RH; uvođenje, po prvi put, nacionalnih ispita koji se od 2006. godine provode u srednjim školama, a od 2007. godine i u osnovnim školama te s pomoću kojih je uspostavljeno vanjsko vrjednovanje obrazovanja radi ujednačavanja obrazovnih postignuća učenika; uvođenje državne mature koju će učenici polagati od 2010. godine na kraju svojega četverogodišnjega srednjoškolskog obrazovanja; produljenje trajanja obveznoga školovanja koji je jedan od najzahtjevnijih i najznačajnijih projekata za RH kojim se, kroz poticajne mjere kao što su besplatni udžbenici, besplatan prijevoz i smještaj u učeničke domove, a koje čine dio Nacionalnoga programa mjera za uvođenje obveznoga srednjoškolskog obrazovanja usvojenoga u Hrvatskome saboru u lipnju 2007. nastoji smanjiti broj učenika s nezavršenom srednjom školom te omogućiti većemu broju njih daljnje školovanje kao i poboljšati njihove izglede za zapošljavanje.

Ostali projekti uključuju restrukturiranje strukovnog obrazovanja sukladno kojem je broj strukovnih sektora s 33 smanjen na 14, a broj strukovnih programa s 330 na 199; škologradnja sukladno kojoj je u razdoblju od 2004. do ožujka 2009. godine iz sredstava državnoga proračuna i putem razvojnih programa, poput CEB V i EIB II programa, kao i zajma Svjetske banke te kroz kapitalna ulaganja iz decentraliziranih sredstva financirala izgradnja, dogradnja ili rekonstrukcija preko 350 školskih objekata radi postizanja efekta ravnomjernoga razvoja.

U visokome obrazovanju započela je provedba Bolonjskoga procesa sukladno kojoj su prema Bolonjskome modelu uspješno preustrojeni studijski programi te uveden sustav osiguranja kvalitete i praksa priznavanja inozemnih kvalifikacija čime je hrvatski sustav postao dijelom Europskoga prostora visokoga obrazovanja, a hrvatske diplome istovrijedne europskima; izgradnja sveučilišnih kampusa za što su osigurana kreditna sredstva u iznosu većem od tri milijarde kuna, sukladno čemu je na hrvatskim visokim učilištima od 2004. godine izgrađeno ili je u izgradnji više od 320 tisuća kvadratnih metara novih prostora te započela izgradnja novih studentskih domova (u slijedeće 3 godine planira se izgradnja ukupno 5.000 ležajeva na razini cijele Hrvatske); osnivanje novih visokih učilišta sukladno čemu je u protekle četiri godine osnovano jedno sveučilište, fakultet, te 6 veleučilišta (Knin, Vukovar, Gospić, Čakovec, Šibenik i Slavonski Brod) i jedna visoka škola. Udio visokoobrazovanih u dobi od 25. do 64. godine dosegao je 18,5% u 2008. Uz nastavak ulaganja u sustav obrazovanja, Hrvatska će u 2011. godini postići razinu od 20% visokoobrazovanih.

Izgradnja informatičkoga sustava temeljna je infrastruktura društva znanja stoga se pristupilo informatizaciji škola te su sve matične osnovne škole i sve srednje škole u RH opremljene barem jednom računalnom prostorijom s pristupom internetu, a 650 školskih knjižnica, 700 područnih osnovnih škola, sve zbornice u srednjim školama, i svi učenički domovi za srednjoškolce opremljeni računalnom opremom i pristupom internetu, dok su svi znanstveni instituti, ustanove visokoga obrazovanja i studentski domovi priključeni na CARNet-ovu mrežu pristupne brzine 10 gigabita, a preko CARNet-a hrvatska znanstvena i akademska zajednica ima pristup paneuropskoj istraživačkoj mreži GÉANT.

U području znanosti pokrenut je projekt povratka hrvatskih znanstvenika iz inozemstva od 2004. godine do danas se u RH vratilo 120 znanstvenika. Kroz program »Jedinstvo uz pomoć znanja» pokrenuto je oko 40 kompetitivnih istraživačkih projekata u kojima sudjeluju povratnici ili dijaspora (uloženo oko 2 milijuna eura). Nacionalna zaklada za znanostpokrenula je 17 projekata za povratnike i goste iz inozemstva. Vrednovanje znanstvenih projekata od 2006. godine je znatno unaprijeđeno u svrhu usklađivanja s europskim standardima, a sukladno nedavno donesenim Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o Nacionalnoj zakladi za znanost, visoko školstvo i tehnologijski razvoj Republike Hrvatske financiranje se znanstvenih projekata u potpunosti odvaja od institucionalnoga financiranja. Kako bi unaprijedili kvalitetu sustava obrazovanja i znanosti kroz suradnju s najboljima u tim područjima Hrvatska godina ostvaruje suradnju i stvara partnerstva sa europskim i drugim zemljama svijeta. Tako je već uspostavila suradnju s Indijom, SAD-om, Izraelom i Japanom. Godine 2007. Hrvatska i Indija su potpisale Deklaraciju kojom potvrđuju zajednički interes u daljnjoj suradnji i utvrđuju osnivanje zajedničkog fonda za razvoj znanstvenih i tehnologijskih projekata. Isto tako, Hrvatska je potpisala sporazum sa Izraelom 2007. godine o zajedničkom istraživačkom fondu. Znanstvena suradnja Japana i Hrvatske dodatno je osnažena potpisivanjem memoranduma u ožujku ove godine, o suradnji u području obrazovanja, sporta, znanosti i tehnologije. Hrvatska također ima sjajnu suradnju s američkom saveznom agencijom – National Institutes of Health – kroz pet bilateralnih projekata hrvatskih i američkih znanstvenika (tri su u tijeku). Pismo namjere između Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa RH i National Institutes of Health potpisano je u rujnu 2008. godine dok je Memorandum između Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa RH, Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi RH i američkog Nacionalnog instituta za rak (National Cancer Institute – NCI) u pripremi, a kojim se otvara mogućnosti suradnje u području zdravstva, biomedicinskih znanosti s osobitim naglaskom na istraživanje raka.

Pregovori s Europskom unijom za poglavlje 25. Znanost i istraživanje otvoreni su i zatvoreni 12. lipnja 2006. godine, a pregovori za poglavlje 26. Obrazovanje i kultura otvoreni su i zatvoreni 11. prosinca 2006. godine jer su već tijekom analitičkoga pregleda riješena sva bitna pitanja. Tijekom pregovora, Europska je komisija procijenila da se hrvatska politika u području znanosti i istraživanja razvija u istome smjeru kao znanstvenoistraživačka politika Europske unije te da su hrvatski znanstvenoistraživački kapaciteti dovoljno razvijeni za uključivanje u programe Europske unije. Također, utvrđena je velika stopa usklađenosti hrvatskoga sustava obrazovanja s onima u europskim zemljama. S tim u svezi, Hrvatska je postala punopravnom članicom najznačajnijih europskih programa za razvoj znanosti i tehnologije – Šestoga, odnosno Sedmoga okvirnog programa. Da je Hrvatska na pravom putu ka društvu znanja svjedoče i Izvješće Europske komisije o napretku Hrvatske za 2008. godinu koje ocjenjuje da je Hrvatska postigla dobar napredak u provedbi obveza preuzetih u poglavljima. Prema Izvješću Europske komisije dobar je napredak ostvaren i u sudjelovanju Hrvatske u Sedmome okvirnom programu za istraživanje i tehnološki razvoj, što pokazuje povećani apsorpcijski kapacitet Hrvatske za sudjelovanje u programima Europske zajednice. U Sedmome okvirnom programu Europske unije, prema statistikama Europske komisije, hrvatski su znanstvenici povukli oko 18 milijuna EUR tijekom svoga sudjelovanja u FP7, s postotkom uspješnosti 18% (omjer prijavljenih-odobrenih projekata) što je vrlo blizu prosjeku EU od 19.6%.

U području tehnologije osnovan je Hrvatski institut za tehnologiju (HIT) 2003. godine, prije osnivanja Europskog instituta za tehnologiju. HIT je zajedno s BICRO-m zadužen za razvoj novih tehnologija i tehnološki utemeljenoga i inovativnoga poduzetništva. Glavni su ciljevi tehnologijske politike povećanje ulaganja u istraživanje i razvoj i njihova veća učinkovitost, jačanje suradnje između sustava znanosti i gospodarstva te poticanje transfera znanja i tehnologija koji su nužni za razvoj konkurentnoga hrvatskog gospodarstva. U tome veliku ulogu imaju Poslovno-inovacijski centar Hrvatske – BICRO i Hrvatski institut za tehnologijuHIT). BICRO financira inovacijske aktivnosti u malim i srednjim poduzećima, poslovne inkubatore i programe usmjerene na tehnologijski razvoj i komercijalizaciju, a svoje aktivnosti realizira kroz Program poticanja poduzetništva utemeljenoga na inovacijama i novim tehnologijama putem potprograma: RAZUM – razvoj na znanju utemeljenih poduzeća, TEHCRO – razvoj tehnologijske infrastrukture, VENCRO – razvoj industrije rizičnog kapitala, IRCRO – suradnja akademske zajednice i gospodarstva, KONCRO – konkurentnost i unaprjeđenje tehnoloških procesa. Hrvatski institut za tehnologiju – HIT d.o.o. pruža podršku i usmjerava razvojno-tehnologijska istraživanja; prati i predviđa svjetska tehnologijska kretanja; pruža podršku u pitanjima intelektualnoga vlasništva i sudjelovanja u europskim projektima. U tijeku je izgradnja cjelokupnog nacionalnog inovacijskog sustava, kroz Hrvatski projekt tehnologijskog razvitka koji podupire bitne komponente inovacijskog sustava – razvoj rizičnog kapitala, osnivanje ureda za transfer tehnologije, potpore za istraživanje i razvoj u poduzećima. Razvoj inovacijskog sustava financira i se kroz pretpristupne fondove EU.

U području športa donesen je Zakon o športu kojim se utvrđuje dugoročna politika razvoja športa i stavlja naglasak na poticanje športa djece, mladeži i studenata, te je s tim u svezi osnovan Hrvatski školski športski savez (HŠŠS) kao krovno tijelo školskoga športa, pokrenuta Univerzalna športska škola kojom se nastoji uključiti u organiziranu tjelesnu aktivnost učenike prvih, drugih, trećih i četvrtih razreda osnovnih škola te izrađena Strategija razvoja školskoga športa u Republici Hrvatskoj kojom su određeni strateški ciljevi razvoja školskoga športa za razdoblje od 2009. do 2014. godine.

Sustav školskoga športa u Republici Hrvatskoj u ovom trenutku okuplja 80.000 učenika u osnovnim školama i 40.000 učenika u srednjim školama te time čini najmasovniji športski sustav u zemlji. Pored toga, u sustavu športskoga treninga i natjecanja izvan škole uključeno je 80.000 učenika osnovnih škola te 30.000 učenika srednjih škola, što znači da je danas 230.000 učenika osnovnih i srednjih škola uključeno u neki od oblika športskih aktivnosti. U razdoblju od 2004. godine, zaključno s ožujkom 2009. godine, izgrađeno je 179 školskih športskih dvorana, od kojih 127 u osnovnim te 52 u srednjim školama što, među ostalim, dovoljno govori o jasnoj strategiji razvoja školskoga športa te skrbi o djeci i mladima u športu.

Provođenje navedenih promjena, a u svrhu podizanja kvalitete obrazovnoga sustava u cijelosti osim kapitalnih ulaganja zahtijeva i ulaganja u ljudske resurse. Stoga je od 2004. godine u sustavu znanosti i obrazovanja otvoreno preko 9.500 radnih mjesta, a proračun Ministarstva u istom razdoblju povećan za 56% (4,4 milijarda kuna). Osim toga osigurana su kreditna sredstva u iznosu većem od tri milijarde kuna za izgradnju sveučilišnih kampusa.

Od 2004. do 2009. godine radi razvoja i jamstva kvalitete u sustavu je obrazovanja i znanosti ustrojeno osam novih specijaliziranih ustanova a dvije su preustrojene (Agencija za odgoj i obrazovanje, Agencija za strukovno obrazovanje, Nacionalni centar za vanjsko vrednovanje obrazovanja, Agencija za obrazovanje odraslih, Agencija za znanost i visoko obrazovanje,Agencija za mobilnost i EU programe, Hrvatski institut za tehnologiju – HIT d.o.o., Centar za krš, Hrvatska akreditacijska agencija, Hrvatski zavod za norme). Povjeravanje razvoja, praćenja i vrjednovanja sustava obrazovanja i znanosti neovisnim i specijaliziranim ustanovama i tijelima provedeno je radi profesionalizacije upravljanja sustavom te se novi način upravljanja sustavom obrazovanja i znanosti u cijelosti usklađuje s praksama zemalja Europske unije.

Radi poboljšanja provedbe reformskih procesa te razvoja zakonodavnoga okvira doneseno je niz propisa od kojih izdvajamo Zakon o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi, čiji su iskoraci razvidni u uvođenju licenciranja, napredovanja i nagrađivanja odgojitelja, učitelja, nastavnika, stručnih suradnika i ravnatelja te Zakon o strukovnom obrazovanju kojim se uređuje djelatnost strukovnog obrazovanja za stjecanje temeljnih i strukovnih kompetencija za dobivanje kvalifikacija potrebnih tržištu rada i daljnjem obrazovanju usklađene s EU standardima. Donesene su i dvije strategije: Strategija razvoja sustava strukovnog obrazovanja 2008. – 2013. kao i Strategija obrazovanja odraslih. Nakon više od 20 godina doneseni sudržavni pedagoški standardi za predškolsku, osnovnoškolsku i srednjoškolsku razinu kojima su postavljeni čvrsti temelji za daljnji razvoj te odgojno-obrazovni rad, a u tijeku je donošenje Nacionalnoga okvirnog kurikuluma (NOK) – dokumenta na kojemu se temelje odgoj i obrazovanje na predškolskoj, osnovnoškolskoj i srednjoškolskoj razini, a koji donosi vrijednosti i ciljeve odgoja i obrazovanja, kompetencije koje učenici trebaju steći na razini predškolskoga odgoja, osnovnoga i srednjeg obrazovanja, temeljna i strukovna obrazovna područja, standarde nositelja odgojno-obrazovne djelatnosti.

..

    This post is also available in: English