Brojne rezultate postigao sam u životu, objavljivao radove u uglednim svjetskim stručnim časopisima, ali malo što dalo mi je toliku motivaciju kao nedavno objavljeni rezultati istraživanja u Newsweeku”, komentira Dragan Primorac istraživanje tog uglednog američkog tjednika nazvano “Najbolje zemlje svije- ta po zdravstvu, obrazovanju, gospodarstvu, političkoj stabilnosti i kvaliteti života”, u kojem je hrvatsko obrazovanje zauzelo 22. mjesto u svijetu. U svim ostalim kategorijama Hrvatska je na 32. ili 34. mjestu, ukupno na 28. mjestu u svijetu. Tako visoka pozicija hrvatskog obrazovanja na Newsweekovoj listi u najvećoj je mjeri zasluga Dragana Primorca, bivšeg ministra znanosti, obrazovanja i sporta, i niza njegovih mjera za reformu obrazovnog sustava.

ON SAM ISTIČE: “Ovaj rezultat je na ponos meni, cijeloj državi i svim mojim suradnicima, jer je veliki broj njih čija se imena ne vide po medijima, ali koji su vjerovali u moje reforme. Jer puno je više bilo onih koji su vjerovali da se nikad neće dogoditi ni Bologna ni državna matura. Zato samo treba zadržati ovaj smjer i nema straha za Hrvatsku.”

NEWSWEEKOVO ISTRAŽIVANJE proveli su ugledni znanstvenici, među kojima i jedan nobelovac, a 22. mjestom Hrvatska je ispred SAD-a, Italije, Grčke, Portugala, Španjolske, Izraela. “To je potvrda da smo postigli cilj koji smo si zadali prije šest godina kad smo rekli da ćemo biti najkonkurentniji obrazovni sustav u Europi. Evo, jedino Austrija dijeli s nama ovo mjesto”, kaže Primorac.

Cijeli članak možete pročitati ovdje: Minister Primorac to resign and is leaving both the government and politics

DNA Experts Expect to Identify Massacre Victims
By MALCOLM W. BROWNE
Published: March 15, 1994

FORENSIC scientists from the United States say they believe they have a good chance of identifying bodies of massacre victims recently exhumed by the Croatian authorities from a mass grave in Bosnia and Herzegovina.

The scientists left the United States on Sunday for a stay in Split, Croatia, where they will examine bones and tissue taken from a mass grave in Kupres that contained the bodies of 50 people.

Because the bodies were decomposed, about half of them remain unidentified, and Croatian officials have asked the American specialists to help establish the identities of 24 victims.

One of the techniques the American team will use, analysis of DNA recovered from bones, was applied last year in the positive identification of bones found in an unmarked Siberian grave as those of Czar Nicholas II of Russia and his slain family. Mission of Volunteers

The newly discovered Bosnian victims are presumed to be residents of Kupres who were shot on April 10, 1992, when Bosnian Serbs occupied the town.

The volunteer mission was organized by the medical relief charity AmeriCares and includes Dr. Michael M. Baden, director of the New York State Police forensic sciences unit and Dr. Dragan Primorac, a Croatian doctor on the staff of the University of Connecticut School of Medicine.

“AmeriCares, which was founded a decade ago, ordinarily provides medical relief around the world, and this project differs somewhat from our usual work, which aims at helping the living,” said Stephen Skakel, project director for the charity. “We take no political stand in this or any other project, and our sole purpose is to relieve the anguish of uncertainty for some of the families missing their loved ones.”
Identification of the Kupres bodies has begun with interviews of family members, witnesses and others who could provide information about missing persons, Dr. Primorac said. Dental records and X-rays showing healed breaks or other features of bones have been especially useful.

DNA from the Bosnian grave has been degraded, he said, but enough probably remains intact to make positive matches with the DNA of relatives living in the area. Amplifying Genetic Information

Dr. Kristin Garvin, a forensic expert at the Perkin-Elmer Corporation, which donated equipment for the DNA analysis, said a procedure would be used that enabled British forensic scientists in 1993 to identify the last Czar of Russia and several members of his family, who were killed by their Bolshevik captors in 1918.

In 1991, the Russian authorities found a mass grave in a forest near Yekaterinburg, where the Czar and his family were killed, and suspected immediately that the bodies might be those of the royal family.

Russian bone experts found good matches between the skulls found in the grave and photographs of the royal family made in life, but conclusive identification awaited the results of DNA tests.

Investigators in England last year recovered minute amounts of DNA from the bones and “amplified” it using a technique invented in the United States called the polymerase chain reaction. The technique can quickly create trillions of copies of some selected segments of DNA from a single molecule, enough to analyze and compare with comparable DNA segments from possible relatives.

In the case of the Czar’s family, Prince Philip of Britain was among the relatives from whom DNA samples were drawn. His maternal grandmother was Czarina Alexandra’s sister.

Cijeli članak možete pročitati ovdje: CROATIAN TIMES

Author: Sina Karli, Renato Baretić

Minister Primorac to resign and is leaving both the government and politics

DRAGAN PRIMORAC will soon become the first minister in the history of Croatia to resign at the peak of his political career.

The Israeli premier Benjamin Netanyahu wants to see Dragan Primorac in his educational advisory team

Minister Primorac is leaving both the government and politics. This sensation news has been moving through the government grapevine in recent days, though there has still not been any official word. As Nacional has learned from high ranking HDZ sources, Primorac has reached this decision as he wants to avoid the political battles that Croatia will soon be facing, and out of a desire to return to his primary, scientific career.

He has received several attractive invitations to continue both his academic, and his political career, but from abroad. Sources say that Primorac will withdraw this summer and is soon to hand in his resignation from the post of Minister of Science, Education and Sport to Premier Sanader. In doing so, he will become the first ever Croatian minister to resign at the peak of his political career. He also plans to give up his seat in the parliament.

This information is even more surprise taking into account that his name as been included in various political combinations, primarily those surrounding the upcoming presidential elections. There have been speculations, right up until recently, that he could be one of the most promising HDZ candidates for that race, unless Premier Sanader decides to run.

Such speculation is based on the strong popularity that Primorac enjoys among the Croatian voters. According to a large poll conducted in late 2007 by the Puls agency on behalf of the International Republic Institute (IRI), 31% of those polled assessed Primorac as the most successful minister in Sanader’s government. The survey also showed that Primorac’s image as a successful and popular minister was equally spread throughout the HDZ and opposition voters. During that time, many within HDZ considering this to be an ideal foundation for a presidential candidacy, though such talk was barely more than a whisper, as it is a well known fact taht no one in the party would date speak out loud about this if the HDZ boss Ivo Sanader is also mentioned in the same context. Already now, it is certain that Sanader will announce his intention to run for president by August, and so it is clear that anyone in HDZ who had any thought of running will have to think again. Primorac never made any comments on this, and likely is well aware of the fact that like everyone else in HDZ, he has nothing to say on the matter until his boss speaks first. Though no official word has been made, all things point to the fact that Sanader is already, quietly, working on preparing his candidacy.

With the Israeli president Shimon Peres, brothers Damir and Dragan Primorac

In conversation with Primorac’s associates in his ministry, the idea that the minister will leave has been met by many with a dose of regret, as Primorac assembled a young and competent team that has made a significant contribution in recent years to raise the quality and to advance the education system and science in Croatia. According to those in the ministry, Primorac has commented many times, and later even stated in several interviews, that he will resign from his post when he has completed all that he has set out to do in his mandate. As he himself recently stated, all the great ministry projects that were planned are either nearing completion or already finished, and this is likely the reason why Primorac is ready to start something new.

He is only 44 years old, with an interesting and diverse scientific and political career behind him. He is known for his great ambition and energy, and so it is no surprise that he wants to turn the page and start a new era in his professional life. Primorac is a paediatrician, forensic expert and geneticist, as well as a certified court expert. He was made Minister of Science, Education and Sport in December 2003, and spending six years in this post has made him the longest-standing science minister in Croatian history. He is a profession of undergraduate courses at the Faculties of Medicine at the Universities of Zagreb, Osijek and Split, and at Penn State University in the US. He is working on scientific and post-graduate studies at the Faculties of Medicine at the Universities of Zagreb, Split, Osijek and Verona.

Dragan Primorac with King Juan Carlos of Spain

Since graduating from the Faculty of Medicine of the University of Zagreb in 1991, he has undergone specialization at several American universities and scientific institutes, and is currently a fellow at the American Academy for Forensic Medicine and a member of the American Society for Human Genetics, the Croatian Society for Human Genetics and the co-founder of the International Society for Applied Biological Science, one of the world’s most prestigious societies in the field of clinical and forensic genetics. He is also author of some 150 scientific papers and congress reports, and a series of expert and educational books published in Croatia and the US. During his career, he has received about 20 international and domestic awards, including the Lifetime Achievement Award from the Institute of Forensic Science at the University of New Haven in the US. Considering that he continued his scientific work while also serving as minister, it is no surprise that during this time he has received invitations for many different positions in that other sphere. Only a few weeks ago in Split, he organized an expert meeting that was attended by some of the world’s greatest forensic experts, Henry C. Lee, Mitchell Holland and Frederick Bieber. From today’s perspective, it is clear that this meeting was a real announcement for Primorac’s departure from politics and his return to science.

The news thus far is that Primorac plans to spend the next few months involved in the new Forensic Science programme that he launched at the University of Split, and which officially begins on 1 October 2009. He will continue to lecture at Penn State University, and is currently in the selection process for a professorship at the Forensic Science programme at the University of New Haven in the US. In continuing his teaching activities at the Faculties of Medicine in Split, Zagreb and Osijek, Primorac will still flirt with politics. As Nacional has learned, Primorac has been invited to join the advisory team for education and science to Israeli Prime Minister Benjamin Netanyahu.

Promotion of Primorac’s book DNA Analysis in Forensic Medicine and the Justice System in Zagreb

Today, Primorac assesses that his ministry has completed its most important projects, from implementing two foreign languages in primary school, standardized state-wide graduation exam, to complete computerisation of the education system, preparations for constitutional amendments on the mandatory completion of secondary school, and the abolition of the third shift in education that was in place for more than 60 years, to financing full-time students who regularly meet all criteria, and implementing free textbooks. Furthermore, polytechnic schools have been opened from Vukovar to Knin, and over the past five years, the number of students has increased by more than 40,000. Some 120 scientists have returned home from abroad to continue their careers in Croatia. A new Sports Act has been adopted, and among all the chapters in the EU negotiations, the first to be closed were those relating to science and education.

In such a situation, Primorac has obviously decided to turn a new page in his life, likely aware of the fact that in the near future in Croatia, at least as far as politics is concerned, there is little new that he could achieve. In the last parliamentary elections, he led the Diaspora ballot for the HDZ, and won 82% of the vote, up 25% from the 2003 elections. These five parliamentary seats won from the Diaspora ballot are considered key for the election victory. From that perspective, any further progress in his political career would imply taking on a leading position in the country, but Primorac has backed away from such ambitions, at least for the time being. All in all, at the age of 44, he’ll have plenty of time to see whether he will want to return to political life in Croatia at some other time.

Cijeli članak možete pročitati ovdje: Minister Primorac to resign and is leaving both the government and politics

Obrazovanje otvara sva vrata, ono je vrjednije od bogatstva jer je trajno i nepresušno. To je shvatio i jedan od najimućnijih ljudi Europe, Götz Werner, vlasnik DM-a, koji se ovih dana odrekao vlastita bogatstva i cjelokupan udio u vlasništvu poklonio jednoj dobrotvornoj fondaciji. Svojoj djeci je ostavio samo toliko novca koliko im je nužno za kvalitetno obrazovanje, jer zna da će obrazovanjem doći do svega potrebnog, pa tako i do novoga bogatstva.

Od početka tvrdim, da ne postoji niti jedna druga djelatnost koja može dugoročno imati toliki učinak na razvoj društva kao što je to obrazovanje. Preuzimajući po prvi put objedinjeno Ministarstvo, mnogi su prateći nezadovoljstvo stanjem u sustavu, nagomilane dugovi veći od milijarde kuna, nepostojeću vertikalu obrazovanja predviđali daljnji „status quo“ ili eventualno političko samoubojstvo novog ministra, a kad sam zajedno sa suradnicima sada već prije više od 6 godina postavio cilj da će Hrvatska postati najkonkurentnijim obrazovnim sustavom u ovome djelu Europe, većina me je slušala s čuđenjem i promatrala s nevjericom. Uvjeren sam neki i s podsmjehom. Zbog svega navedenog, dobro je da se ovih dana dogodio Newsweek, o čemu ću pisati u daljnjem tekstu, no iznad svega sretan sam jer se potvrdilo da se isplati sanjati drugačiju Hrvatsku, jer ona se može i mora dogoditi.

Mjesto ili država rođenja, danas više nego ikada, određuju nečiju budućnost i mogu predstavljati ogromnu prednosti ili nedostatak. Upravo o tome govori posljednji broj uglednog i utjecajnog američkog tjednika Newsweek-a. U trenucima moralne, duhovne i financijske krize, intelektualnog malodušja, te konstantnog i zastrašujućeg bezidejnog političkog prepucavanja koje ovih dana svjedoči Hrvatska, bio bih presretan kad bi do svakog građanina ove zemlje stigla poruka nade iz posljednjeg broja Newsweek-a. Naime, taj časopis koji rangira države svijeta na osnovu analize obrazovanja, zdravstva, gospodarske dinamike, kvalitete života, te političkog okružja i ovih dana nam šalje jasnu poruku „bolji ste i uspješniji nego što sami o sebi mislite“, a kad je riječ o obrazovanju poručuje nam „dobrodošli u obitelj najboljih“. Prema istraživanju kojeg su proveli ugledni svjetski znanstvenici među kojima i nobelovci, Hrvatska se prema kvaliteti obrazovanog sustava našla na 22-om mjestu u svijetu, ispred SAD-a, Italije, Grčke, Norveške, Portugala, Španjolske, Izraela, i brojnih drugih država. U ovom djelu Europe daleko smo najbolji i jedino se Austrija može uspoređivati s nama. O vrijednosti tog rezultata svjedoči još jedan pokazatelj: od 20 vodećih država svijeta iz skupine G-20, koje čine 85% ukupnog svjetskog bruto nacionalnog proizvoda, 80% svjetske trgovine i dvije trećine svjetske populacije, Hrvatska je prema kvaliteti obrazovanja bolja od njih 12. Metodološki, ono što je posebno značajno je da su se prilikom rangiranja država glede vrjednovanja obrazovnih sustava između ostalog, uspoređivali i rezultati PISA testiranja, u kojem Hrvatska službeno sudjeluje tek od 2006. godine. PISA procjenjuje stupanj usvojenosti znanja i vještina petnaestogodišnjaka, a mjeri također i opće kompetencije učenika, kao što su strategije učenja, stavovi i uvjerenja učenika te pripremljenost za cjeloživotno učenje.

Višestoljetna inferiornost, podaništvo, strahovi, nasljeđe socijalizma, neslavne privatizacije i pljačke nacionalne imovine u novostvorenoj Hrvatskoj, ostavili su takav trag na građanima ove zemlje da oni više ne vjeruju niti sebi niti drugima. Najtužnije je što više ne vjeruju niti u mogućnost uspjeha. Tolikoje sve zatrovano pesimizmom, da će se mnogima rezultati Newsweeka učiniti nestvarnima. Već vidim da „dežurni komentatori“ iz redova „stručnjaka“ koji uglavnom pesimizmom, neznanjem ali zavišću te teorijama u koje niti sami ne vjeruju ali uspješno i sustavno truju medijsku scenu u Hrvata, pokušavaju osporiti istraživanja Newsweek-a. Nestvaran im je uspjeh, kao i mogućnost da se stvara nova, drugačija Hrvatska u kojoj će moral, rad, poštenje biti nadahnuće mladima, a ne kako je to danas slučaj-problem. No za podizanje jedne takve Hrvatsku, potrebna je drugačija snaga o dosad viđene, a ona leži u iznimno dobro obrazovanim i odgovornim osobama, bez nasljeđa prošlosti koji misle i prosuđuju vlastitom glavom i koji se jer su samosvjesni i puni samopouzdanja se ne daju olako zastrašiti. No, takva se Hrvatska neće dogoditi sama od sebe. Za nju će se valjati izboriti, valja je sustavno stvarati, ne silom, ne prijetnjom već znanjem. O tome, upravo piše Newsweek, i poručuje nam „Vi možete“.

Na osnovu svih pokazatelja, mjesecima prije ovoga istraživanja, znao sam da ćemo biti ponosni na promjene koje su se dogodile našem obrazovnom sustavu No, isto tako danas znam da ćemo se sa sjetom prisjećati rezultata upravo objavljenih u Newsweeku ako ne nastavimo sa započetim stvaranjem „društva znanja“. Na početku mandata, isticao sam da će Hrvatska vrijediti vrlo malo na globalnome tržištu znanja i novih tehnologija ako ne napravi radikalne pomake u cijeloj vertikali sustava obrazovanja i to brže, smjelije, učinkovitije i kvalitetnije od drugih. Neki su se podsmjehivali našoj ambicioznosti, neki su pak naše prve uspjehe, što od zavisti što od nerazumijevanja dočekali na nož. No, prve naznake da se sustav obrazovanja ozbiljno trgnuo bili su vidljivi još 2007 godine kroz prve rezultate PISA testiranja iz 2006. godine. Tada su rezultati hrvatskih učenika iz prirodoslovne pismenosti bili bolji od učenika iz 31 zemlje sudionice ovoga istraživanja od kojih je 12 zemalja članica OECD-a, a njih 10 članice su EU-a. To mi je bio prvi, međunarodno priznati znak da možemo!

Činjenica je da rijetko koja vlada, »riskira« s ulaganjem velikog novca u reforme obrazovanja jer reforme uvijek vuku turbulencije i otpore, ponekad i štrajkove, a vidljivi rezultati dolaze desetljećima nakon. No, odgađanje promjena nužnih za poboljšanje obrazovnoga sustava može biti ključan limitirajući faktor za dugoročni razvoj jednoga društva, posebice malih država poput Hrvatske. Ujednačen sustav obrazovanje, pružanje jednake šanse svima, što ranije uključivanje djece u obrazovne procese, preduvjeti su za stvaranje društva znanja. Ovakvim dugoročnim potezima trasiran je smjer razvoja odgojno-obrazovnoga sustava u RH i bez obzira na političke promjene trebao bi ostati stabilan. Mjere za uvođenje obveznog srednjoškolskog obrazovanja do prve kvalifikacije, bile su ogroman iskorak kojeg je Hrvatska napravila, kako bi prestigla i one najrazvijenije europske države. Ukidanje nekih europskih standarda poput besplatnih udžbenika, (čiji je ionako vlasnik škola) ili besplatnog prijevoza učenika u trenucima ekonomske krize može onemogućiti ključnu postavku za razvoj uspješnog sustava obrazovanja, a to je ujednačen sustav obrazovana i pružanje jednake šanse za sve. Rezultati istraživanja prikazani u Newsweeku upravo o tome govore i pokazuju da je razlika u stjecanju znanja i vještina kod djece koja dolaze iz imućnijih obitelji u odnosu na onu iz siromašnih obitelji tolika da je već desetoj godini života nenadoknadljiva. Finska je odavno shvatila što znači ujednačen sustav obrazovanja i jednaka šansa za sve te i danas ima najkonkurentniji obrazovni sustav na svijetu. Nedvojbeno je i da bez ulaganja u kontinuiranu edukaciju nastavnika ali i u sustavnu evaluaciju njihovih postignuća, napretka u obrazovnom sustavu nema. Iskustva iz SAD-a govore da učenici stječu i do tri puta više znanja od motiviranog nastavnik u odnosu na onoga koji to nije. Na koncu, najuspješniji obrazovni sustavi na svijetu šalju još jednu poruku: individualizirana nastava predstavlja ključ uspjeha, drugim riječima treba maksimalno stimulirati kreativnost kod najboljih, a onima koji imaju poteškoće u savladavanju gradiva treba dati posebnu pažnju.

Ovih dana svi hvale državnu maturu. Sretan sam da je to konačno tako, jer sam se svih ovih godina osim potpore najbližih suradnika, vrlo često osjećao osamljen u nastojanjima da se ona uvede u obrazovni sustav Hrvatske. Tada sam upoznao i svu licemjernost pojedinih struktura obrazovnog sustava koji se nisu mogli pomiriti s činjenicom da će konačno biti vrjednovane. No, nedvojbeno je da je državna matura najpravedniji sustav vrjednovanja učeničkih postignuća jer se ispiti pod jednakim uvjetima i kriterijima provode za sve učenike u isto vrijeme i omogućuju dobivanje usporedivih rezultata učenika na nacionalnoj razini. Osim toga državna matura predstavlja zasigurno najznačajniju antikorupcijsku mjeru provedenu u hrvatskome obrazovnom sustavu ikada, a upisi na visoka učilišta isključivo ovise o dotadašnjemu uspjehu učenika tijekom njegova srednjoškolskoga obrazovanja i rezultatima postignutima na ispitima državne mature bez obzira dolazio on iz Vukovara, Knina, Istre ili iz središta Zagreba. Zbog svega toga još jednom čestitam svima koji su omogućili da državna matura postane hrvatska realnost. Drugo je pak pitanje, što nas to koči da obrazac državne mature primijenimo i u ostalim segmentima života današnje Hrvatske?

Prije par dana jedan novinar me je upitao „Zašto se nakon Vašeg odlaska više ne govori o društvu znanja ili se o njemu govori tek sa podsmijehom?“. Ja sam pak uvjeren, da se trend unaprijeđenija obrazovnog sustava Hrvatske više ne da zaustaviti! Što kažu dosadašnji rezultati nakon svih naših nastojanja da Hrvatsku učinimo »društvom znanja«? Prema procjeni udjela visokoobrazovanih, u dobi od 25. do 64. godine, temeljenoj na podacima Državnoga zavoda za statistiku, broj visokoobrazovanih u ovoj populaciju za 2008. iznosi 18,5%. Sustavno raste i broj studenata i diplomanata, a želja nam je bila i bitno povećati broj studenata na doktorskim studijima. U odnosu na 2004. godinu broj diplomiranih povećao se za preko 20% dok se broj studenata povećao za više od 45 tisuća. Uz nastavak ulaganja u sustav obrazovanja, Hrvatska će u 2011. godini dostići razinu od 20% visokoobrazovanih.

Snaga obrazovanja je nemjerljiva, ona je pokretač svih promjena, a primjer Južne Koreje, države s jednim od najuspješnijih i najdinamičnijih svjetskih gospodarstva govori sam po sebi sve. Teško je danas i zamisliti da je ta ista Južna Koreja, svega pedesetak godina unatrag bila u rangu s Afganistanom. Danas je ona, jedna od najbogatijih država svijeta, velikim djelom upravo zahvaljujući na ogromnoj pozornosti koju je pravovremeno usmjerila prema obrazovanju.

Zato i danas jače nego ikada zvuče riječi genijalnog Gilberta Chestertona koji kaže”Obrazovanje je jednostavno duša društva dok prelazi s jedne generacije na drugu”. A ja bih dodao, bez te duše niti će biti društva, niti će biti nas.

Objavljeno: Večernji list/Obzor str.12. 7.kolovoza 2010

QUO VADIS CROATIA?

Paradoksalno ali nedvojbeno, na korak do ulaska u zajednicu europskih naroda, Hrvatska se našla na rubu moralne, duhovne i financijske egzistencije. Vraćajući se svega nekoliko godina unatrag, tijekom zajedničkog druženja, veliki državnik i nobelovac Shimon Peres je rekao „Optimist i pesimist umru jednako, no život žive sasvim različito“. Tada nisam ni slutio da će uskoro u Hrvatskoj nemilosrdna borba između nade i optimizma s jedne strane i pesimizma i beznađa s druge strane postati toliko aktualna i životna. Što reći o današnjoj Hrvatskoj, a da ne narušim istinu ili da ne probudim lažnu nadu? Gdje se god okrenete vlada bezličnost, pesimizam, bezidejnost, i podijeljenost, nužni preduvjeti za stvaranje društva bez nade. Moralne vrijednosti su duboko urušene na svim razinama, političko preživljavanje razvijeno do savršenstva, vrijednosti rada gotovo nestale, ponos srozan, a idolopoklonstvo postalo inspiracijom. U državi s 90% deklariranih katolika, samo je manjina praktičnih vjerenika, a naše crkve sve više napušta onaj duh vjere, nade i obraćenja koji je tu instituciju sačuvao stoljećima. Na borbu protiv korupcije pozivaju se i u nju zaklinju do jučer joj najodaniji sinovi, a političari koji posljednjih dvadesetak godina žare i pale političkom scenom u Hrvata, doživljavaju ponovnu reinkarnaciju svoje bezidejnosti, bezosjećajnosti i besmislenosti. Građani su nemoćni, prepušteni stihiji… Ironično, ali jedina suštinska razlika između vodećih stranaka leži u strahu, kod jednih u strahu od činjenja odlučnih i zahtjevnih poteza nužnih za budućnost Hrvatske, a kod drugih u strahu od nečinjenja koji bi im moglo donijeti toliko priželjkivanu vlast, ali i toliko mrsku odgovornost. Istodobno, u medijima se do neslućenih granica uzdižu ljudi koji obavljaju posao za kojeg su plaćeni, a nešto upućeniji promatrači javne scene u Hrvata, gotovo da mogu i predvidjeti pojedine medijske natpise jer njihovi autori više i ne skrivaju stavove i opredjeljenja. Lišeni svake opasnosti od odgovornosti, intelektualna Hrvatska kao nebrojeno puta do sada uživajući u vlastitoj samodopadnosti, štiteći vlastite interesne feude, samo promatra događanja i poltronski se duboko solidarizira s politikom nemoći. Pozerima i lažnim moralnim veličinama, koji izvan granica Hrvatske ne predstavljaju ništa, pune se hrvatske tiskovine urušavajući sustav vrijednosti i ono malo vjere koju čitatelj još ima u naše medije. A strah od odgovornosti i donošenja odluka zahvatio je sve, od ministara pa do onih najnižih u lancu odgovornosti te Hrvatsku postepeno ali sustavno preobražava u državu nereda i nerada. Je li nakon svega pretjerano upitati se „Kakav smo mi to narod i imamo li budućnosti“? O ekonomiji u Hrvata puno toga je rečeno, i na žalost, danas je sve očito, vidljivo i mjerljivo. Jedni te isti „stručnjaci“ na krilima raznih politika, posljednjih 20-tak godina su nekoliko puta Hrvatsku dovodili do ponora i iz nje uzeli sve što su mogli. Naravno bez ikakve odgovornost, no bitno imućniji, i dalje ismijavaju narod i predlažu rješenja na ničim utemeljena u koja čak niti sami ne vjeruju. Ekonomist Vilfredo Pareto prije više od 100 godina tvrdio je da je 80 posto rezultata ili stanja koja imamo posljedica 20 posto uzroka koji su doveli do svega. U tom kontekstu, normalno je da je prvo pitanje koje bi si trebali postaviti „Kojih je to 20 posto uzroka postalo razlogom 80% problema koji danas imamo u Hrvatskoj? Je li to nerad, nepoštenje, neodgovornost, kriminal, korupcija ili pak neznanje? Je li to možda gaženje svih onih vrjednota s kojim smo se donedavno ponosili poput vjere, obitelji, poštenja, morala. Kako postići da se dogodi obrnuto ili da 20 posto naših aktivnosti ili nekih ulaznih elemenata bude razlogom 80 posto naših rezultata ili uspjeha? Ne dvojim da je čak i kriza koju proživljavamo, mudrima inspiracija za nove iskorake, naravno ako se zna kuda se ide i kako se do cilja dolazi. Preskupa država i spora administracija, s jedne strane te preskupa radna snaga, slaba produktivnost i niska učinkovitost rada s druge strane jamac su da se ništa ozbiljno bez drastičnih poteza u Hrvatskoj ne može dogoditi. Tko je taj koji ima znanja, viziju pokrenuti stvaranje drugačije Hrvatske. Ima li Hrvatska interesa i želje da bude drugačija? Ima li Hrvatska šanse da opstane ako ne bude drugačija? Laurence Peter briljantno kaže „ekonomist stručnjak koji će sutra znati zašto se stvari koje je predvidio jučer nisu dogodile danas“. A onima koji nisu ništa predvidjeli, ništa kreirali ili stvorili dogodilo se jedno veliko ništa, osim otkrivanja njihove nekompetentnosti koju svi plaćamo i koju više čak ne mogu opravdati niti globalnom krizom? I tako bi mogli u nedogled. Herbert Hoover je nasmijavao mase govoreći „blagoslovljeni mladi jer će oni naslijediti nacionalni dug“, a danas njegove riječi bivaju aktualnije nego ikada i više nikome nije do smijeha. Pročitah prije par dana misao„umirovljenici gladuju, stranke im se svađaju, a veliki igrači skupljaju vrhnje“. Ne bi se složio sam s jednim; da je još ostalo vrhnja. Ono je davno pobrano. Kao i samopoštovanje. I kao narod sustavno nestajemo, izumiremo, a netko je napisao da smo u posljednjih deset godina izgubili jedan grad veličine Zadra. Nisam siguran da bi se danas čak i Krleža usudio izgovoriti „Nigdar ni tak bilo da ni nekak bilo, pak ni vezda ne bu da nam nekak ne bu”, jer zaista ako ne dogode drastične promjene u hrvatskom društvu, naše sutra je definitivno upitno. O snazi obrazovanja neću prestati govoriti, nikada. S obrazovanim ljudima se ne da manipulirati. Sjećam se neiscrpnih bitki oko uvođenja državne mature i neizmjerne licemjernosti onih koji su se borili protiv državne mature i koji su je više od 60 godina uspješno kočili njezinu primjenu. Danas znam zašto su to radili! Zar državna matura, putem koje su se ove godine upisalo više od 23 000 studenata bez jedne jedine negativne konotacije nije preko noći u cijelosti ukinula korupciju pri prijelazu iz srednje škole na visoka učilišta. Zar nije nakon dugo, dugo vremena vratila nadu mladima da smo društvo koje daje jednaku šansu svima? Što nas sprječava da model „državne mature“ zaživi u svim segmentima hrvatskog društva i jednom za uvijek ukine smisao postajanja korupcije? Tko je taj, kojem ovaj model transparentnosti ne odgovara?. To da je karakter čovjeku sudbina i da je put prema gore i prema dolje jedan je te isti, stara je mudrost. O tome kakav mu je put bio prema gore, čovjek se obično sjeti kad započne strmoglavo klizanje prema dolje, no tada je obično sve kasno. Tako to biva uglavnom s političarima, a sada na žalost i s Hrvatskom. Ovo ljeto je tek nakratko, odgodilo jesenju realnost. O istim „stručnjacima“, intelektualcima, ekonomistima, i političarima s početka teksta čut ćemo vrlo brzo. Nadam se samo da svjesni, da više prostora za bijeg od odgovornosti nemaju i da će im riječi velikog Abraham Lincon postati inspiracijom. A on kaže »Sve ljude možete varati neko vrijeme. Neke ljude možete varati sve vrijeme, ali ne možete sve ljude varati sve vrijeme« .

POLOŽEN ISPIT UNATOČ POLEMIKAMA OKO DRŽAVNE MATURE, ELEKTRONSKI UPISI NA VEĆINU FAKULTETA DONIJELI I UŠTEDU

U takujinima roditelja ostalo 30 milijuna kuna

Novi ustav upisa na fakultete eliminirao je nekadašnje troškove putovanja na prijemne ispite, a nestaju i troškovi vezani uz izlazak na tzv. drugi prijemni rok

PIŠU:  JURE JERIĆ, SRĐAN BRAJKOVIĆ

Iako je eMatica zagorčavala život osmašima, a državna matura nije obradovala srednjoškolce, roditelji su profitirali, i to s čak 30 milijuna kuna. Naime, financijske uštede učenika i njihovih roditelja te visokoškolskih obrazovnih institucija neusporedive su u odnosu na prethodne godine kada su se polagali prijamni ispiti.

Pravedniji sustav

Prema kalkulacijama prof. dr. sc. Dragana Primorca, bivšeg ministra i pokretača projekta državne mature, 33 tisuće učenika ukupno bi polagali prijamni ispit na prosječno dva, tri mjesta što predstavlja 75 tisuća prijamnih. Prosječan ispit košta 250 kuna, a s obzirom da roditelji nisu direktno plaćali maturu, barem ne oni redovitih maturanata, uštede sežu do oko 18, 750,000 kuna. Ušteda je ostvarena i na troškovima putovanja jer je do sada najmanje 35 posto brucoša apliciralo na neki od fakulteta izvan mjesta stanovanja. Dakle, 10 tisuća studenta sačuvalo je minimalno 700 kuna. Pretočeno u velike brojke, radi se o dodatnih sedam milijuna, a do ukupne brojke od 30 milijuna dolazi se uključivanjem aproksimativnih troškova dnevnica za profesore koji su nadgledali prijamne te najam prostora.

- Velika je stvar napravljena s ovim elektronskim upisima, jer se sada brucoši mogu upisati i prijaviti na učilišta neovisno o vremenu i novcu kojeg imaju. Nisu se morali čekati drugi rokovi, kao proteklih godina – kaže Goran Sirovatka, ravnatelj Nacionalnog centra za vanjsko vrednovanje obrazovanja.

- Uštede su nevjerojatne i kada uzmete u obzir da su prije fakulteti sami tiskali ispite i plaćali profesore i osoblje za vrijeme upisa. Sada je država to preuzela na sebe i naglim potezom provela znatnu racionalizaciju i uštede. Naš proračun za državnu maturu je bio 28 milijuna kuna, a računali smo da je do sada državnog novca i novca roditelja ušteđeno oko 30 milijuna. Sada, kada imamo ovo iskustvo možemo razmišljati i o uvođenju automatiziranog upisa u srednje škole, jer će to donijeti nove uštede i pravedniji sustav-hvali se Sirovatka, čiji je Centar ove godine potrošio preko 13 milijuna samo na plaće i administraciju.

Dodatnu dimenziju ovakvog sustava bivši ministar Primorac vidi u sljedećem:

- Ove uštede nemaju samo financijsku vrijednost za obiteljske proračune, nego vraćaju povjerenje u sustav s obzirom da je projekt državne mature najveća antikorupcijska mjera. Matura je omogućila da se učenici odjednom prijave na čak deset fakulteta, dok je u moje vrijeme bila situacija da su mogli izaći na dva, tri prijamna pa bi tek deset do 15 posto njih uistinu i upisali željeni fakultet. Da sam ostao ministar, ni jedan fakultet ne bi imao prijamni, osim akademija. Svi bi potupuno priznavali rezultate mature, ali takav scenarij će se objelodaniti, nadam se, već sljedeće godine.

Primorac ovako objašnjava zašto priželjkuje javno objavljivanje rezultata mature, što je bila njegova inicijalna ideja, ali se ove godine nije stvarila:

Prošla su vremena socijalizma. Rezultati trebaju biti javni, iako postoje komentari kako svi učenici nemaju jednake uvjete. Međutim, objavljivanjem svih rezltata dodatno bi ih se stimuliralo da budu bolji.

Fuchs: To je dobar projekt

Ministar znanosti, obrazovanja i športa Radovan Fuchs kaže kako je novi sustav upisa na visoka učilišta od strane svojih korisnika maturanata srednjih škola – kao jedinih mjerodavnih ‘sudaca’, nikada nije bio ni na koji način osporavan. ‘Radi se jednostavno o dobro osmišljenom projektu provedenom od tima kompetentnih stručnjaka, te sa strane ministarstva također nije postojala nikakva sumnja da će on proći s potpunim uspjehom’, komentirao je Fuchs. ‘Novi je sustav brucošima značajno smanjio troškove upisa na visoka učilišta’, potvrđujući procjenu o uštedi od 30 milijuna kuna.

Cijeli članak možete pročitati ovdje: Položen ispit unatoč polemikama oko državne mature

Večernji list, petak, 23. srpnja 2010.

Piše Sandra Veljković

Dobar ste prijatelj sa Shimonom Peresom. Što vam je zajedničko?

Kažu da obojica imamo golemu energiju. Peres je čovjek koji nikada nije prestao učiti i iznimno mu se divim. Fascinantno je da s osobom u dobi iznad 80 godina možete razgovarati o nanotehnologiji i to kao da se cijeli život time bavio. Kad je riječ o političkim odnosima, ne postoji kompetentnija osoba koja može s toliko znanja dati savjet bilo kojem svjetskom lideru. Sjećam se kad bih dolazio u Izrael samo na dan, našao bi 10-ak minuta da se vidimo, da čujemo novi savjet.

Što vam je savjetovao?

Primjerice, pozvao me 2008. na skup na kojem je bilo 13 šefova država: Bush, Joschka Fischer, Tony Blair, Mesić… Pozvao me kao prijatelja da učim od najboljih. Izvrstan je mentor. Uvijek naglašava – a mislim da će i ovom prigodom reći da su mladi ljudi najveće bogatstvo društva.

Hoće li dolazak predsjednika Peresa u Hrvatsku uroditi konkretnim dogovorima, posebice gospodarstvenima?

Posjet je prijateljsko-politički, ali su i izraelska i hrvatska strana dobro upoznata s osnivanjem hrvatsko-izraelskog kluba, medijatora između dva poduzetništva. Ovih dana ću se dopisom zahvaliti i predsjedniku Peresu i premijeru Netanyahu na svoj dosadašnjoj potpori i glede Kluba i ukupne potpore. Izraelci su uključili niz uglednih osoba iz svoga javnog života među kojima su i Peresov sin Chemi, bivši ministar u izraelskoj Vladi Elizer Salberg i brojni drugi… S hrvatske strane već se uključio veliki broj osoba koji su uspješni u gospodarstvu, znanosti i turizmu poput  Matka Bolanče, Jake Andabaka, Gojka Ostojića, Tonćija Lazibata, Nikice Gabrića, Mate Krmeka, Tomislava Madžara, Daniela Benka, te niza mladih uspješnih poduzetnika koji su članovi eALUMNI (donedavno najboljih studenata zagrebačkog sveučilišta i članova udruge eSTUDENT) poput Igora Zgrabljića, Petra Šimića, Franje Bušića… Već su ostvareni projekti u turizmu, medicini, IT-u… eALUMNI i eSTUDENT zajedno okupljaju 600-tinjak intelektualaca do 30 godina, danas važnih „opinion makera“, a sutra ključnih donositelja odluka. Ti ljudi su budućnost Hrvatske. Ovdje moram posebno istaknuti veliku pomoć koju nam u realizaciji projekta pruža i izraelski veleposlanik u RH Yosef Amrani.

Zašto Izraelci ne bi novac uložili u neku drugu državu? Zašto baš u Hrvatsku?

Hrvatska je izuzetno zanimljiva i zbog geostrateškog položaja i zbog kvalitetne obrazovne strukture stanovništva, mentaliteta koji je jako sličan njihovom, razvojnog potencijala. Hrvatska je posljednja država u ovom dijelu Europe koja ulazi u EU te može biti sjajna spona i vrata za ulazak Izraela u EU. I, na kraju, zbog osobnih prijateljstava. Imamo priliku osigurati rješavanje problema koji su čekali 20 godina.

Koja su to područja?

Poljoprivreda, navodnjavanje, turizam, obnovljivi izvori energije, građevinarstvo, bankovni sustav, osiguravajuća društva, zdravstvo, informacijske tehnologije, proizvodnja različitih oblika energije, posebice obnovljivih izvora. Tu je i brodogradnja. Jedan od vodećih ljudi u izraelskoj brodogradnji naš prijatelj, Shlomi Fogel, pokazao je interes za ulaganje u brodograđevnu industriju. Moram priznati, nekoliko poteza ministra Popijača su ga u tomu stimulirali, da shvati da je u Hrvatskoj došla pogodna situacija. Izraelci žele raditi transparentno ali žele i zaraditi. Većina ih je školovana na američkom tržištu, ekstremno su brzi i logični u donošenju poslovnih odluka. Za razliku od mnogih drugih država Izrael nije u deficitu, raspolaže s konkretnim kapitalom te gledaju gdje će uložiti. Želimo reći da je hrvatska ta država.

Gdje su još mogućnosti za suradnju?

Ogroman broj od 7,1 milijuna Izraelaca putuje svake godine izvan Izraela. Samo da mobilizirate te ljude koji su platežno ekstremno sposobni, jer u Izraelu je BDP 28 tisuća dolara per capita… samo da ih se preusmjeri s onih destinacija gdje su  dosad išli, napravilo bi se ogroman posao na hrvatskom tržištu. Izrael je model po kojem se može vidjeti kako smanjiti javnu potrošnju, iskoristiti potencijal prirodnih bogatstva, razmisliti o trajnom punjenju proračuna koncesijom željeznica na primjer…

Primjer suradnje je i medicinski centar u Stubičkim toplicama?

Da, tamo se planira izraditi zdravstveno/znanstveni centar za sportsku medicini i druge sadržaje. To je i bilo razlog posjeta Avrama Granta, trener Chelsea. Na jednom mjestu bit će vrhunska dijagnostika, tretman i rehabilitacija. Razvijamo ga u sklopu velikog projekta zdravstvenog turizma, a to je ono što su nam i Amerikanci i Izraelci savjetovali: Hrvatska ima sjajne liječnike, jeftinija je od susjednih država i ima iznimno atraktivan položaj i dostupnost.

Naglašavate kako je Peres osoba dijaloga. Kako Izraelci gledaju na poteze predsjednika Josipovića? Kako vi ocjenjujete njegove regionalne inicijative?

Oni su ljudi koji ekstremno vjeruju u međunarodnu suradnju, a po meni Hrvatska treba biti regionalni lider i pokretač pozitivnih promjena. Ne možete imati sretnu Hrvatsku ako je nesretna BiH ili Srbija, tako da su Josipovićevi potezi dugoročno mudri. Pa čak i ako danas neće biti od prve shvaćeni. Isto tako posjeti premijerke Kosor i jačanje suradnje s SAD-om strateški su jako dobri jer SAD-e je iskreni prijatelj Hrvatske i to je nebrojeno puta dokazano.

Cijeli članak možete pročitati ovdje: Izraelci jako zainteresirani i za naša brodogradilišta

POSJET PERESA IZRAELSKI ŠEF DRŽAVE POSJETIT ĆE KONCEM TJEDNA JASENOVAC I ‘OTVORITI’ NOVI MOST POSLOVNE SURADNJE

Starta hrvatsko-izraelski poslovni klub

Izraelski predsjednik Shimon Peres u petak dolazi u radni posjet Hrvatskoj, a za razliku od svog prethodnika Moshe Katsava koji je došao u Zagreb 2003., Peres će posjetiti spomen-park Jasenovac. U Uredu predsjednika Ive Josipovića potvrdili su nam u ponedjeljak vijest o dolasku izraelskog šefa države uz napomenu da još nije zgotovljen program njegova boravka, ali nema sumnje da će se s Peresom susresti njegov domaćin s Pantovčaka. Na dolazak Shimona Peresa spremni su i u Upravi parka Jasenovac gdje nam je potvrđeno da će izraelskog predsjednika provesti kroz spomen-područje. Peres će doći i do jasenovačkog spomenika, Kamenog cvijeta te tamo položiti vijenac-kazano nam je u Upravi Jasenovca.

Od ponedjeljka, nakon višegodišnjih priprema, kako u Hrvatskoj tako i u Izraelu, počinje djelovati Hrvatsko-izraelski poslovni klub. Osnivači Kluba su poznata imena iz političkog, kulturnog i gospodarskog života RH i Države Izrael, doznaje ‘Slobodna’ od bivšeg ministra znanosti i prosvjete Dragana Primorca.

Među članovima Kluba s izraelske strane su brojni uglednici poput donedavnog izraelskog ministra i zastupnika u izraelskom parlamentu (Knessetu) Eliezer Sandberga, Chemi Peresa (sin izraelskog predsjednika Shimona Peresa) te niza vodećih izraelskih poslovnih ljudi, dok su s hrvatske strane uključene brojne osobe iz javnog i poslovnog života Hrvatske poput Matka Bolanče, predsjednika Uprave ‘Plive’ (dio izraelske TEVE), dr. Dragana Primorca, bivšeg ministra i drugih. Primorčevi bliski kontakti s izraelskim predsjednikom Peresom i s izraelskim premijerom Benjaminom Netanyahuom trebali bi pridonijeti konkretizaciji nekoliko projekata. Veliku pomoć u radu Kluba koji bi kao nevladina udruga istodobno podupirao projekte iz gospodarstva, znanosti i tehnologija, a koje bi inicirale vlade obiju država, dao je izraelski veleposlanik u Hrvatskoj Yosef Amrani.

Ciljevi Hrvatsko-izraelskog poslovnog kluba su promicanje i unapređivanje gospodarske, ekonomske, kulturne, znanstvene i druge suradnje pripadnika hrvatskog i izraelskog naroda, te poticanje razvoja poduzetništva i poduzetničkih inicijativa između dviju zemalja. Područja kojima će se u početku dati najviše naglaska jesu područja informatičkih tehnologija, financija, medicine, građevinarstva, poljoprivrede i obnovljivih izvora energije, otkrio nam je dr. Primorac.

Katsav došao 2001. Godine

Bivši predsjednik RH Stjepan Mesić je za svoga mandata dva puta bio u Izraelu. Prvi put 2001. godine, kada se Židovima ispričao za zločine počinjene u vrijeme NDH, a drugi put u listopadu 2009., posjetivši tamošnji memorijalni centar Yad Vashem. Izraelski predsjednik Moshe Katsav posjetio je Hrvatsku 2001. godine, a taj je posjet rezultirao ukidanjem viza za hrvatske građane prilikom ulaska u Državu Izrael.

Cijeli članak možete pročitati ovdje: Starta hrvatsko-izraelski poslovni klub

Razgovarao: Darko Hudelist
Snimio: Darko Tomaš

Ljevica i desnica zajedno. Bivši ministar znanosti i obrazovanja nije se odrekao politike: govori o svojem angažmanu u ispostavi hrvatsko-izraelskog poslovnog kluba te, kao neslužbeni suradnik Ive Josipovića, otkriva predsjednikove poteze koji bi mogli potpuno promjeniti političku sliku Hrvatske.

Bivši ministar znanosti, obrazovanja i sporta i jedan od jačih kandidata na proteklim predsjedničkim izborima dr. Dragan Primorac trenutačno je izvan svijeta praktične politike i na prvi pogled reklo bi se da se isključivo posvetio svojoj osnovnoj struci: medicini, forenzici i genetici. Glavni je savjetnik na velikom projektu izgradnje bolnice u Stubičkim Toplicama, predaje kao sveučilišni profesor na Katedri za pedijatriju Medicinskog fakulteta u Osijeku i Splitu, profesor je na forenzičnom studentskom programu u Splitu, tu je i njegova dugogodišnja profesura na prestižnome američkom Sveučilištu Penn State… Ipak, to ne znači da je politici posve okrenuo leđa, i dalje održava vrlo bliske kontakte s brojnim političarima i u Hrvatskoj i u svijetu, a ponajprije s izraelskim premijerom Benjaminom Netanyahuom i izraelskim predsjednikom Shimonom Peresom.

Cijeli članak možete pročitati ovdje:  Globus – IVO JOSIPOVIĆ POKREĆE VELIKU KOALICIJU

Tijekom moje predsjedničke kampanje objavio sam podatke o svom sudjelovanju u Domovinskom ratu; bio sam u prvoj specijalnoj postrojbi za posebne namjene splitske policije, od 14. siječnja do 15. srpnja 1991., gdje sam bio u pričuvnom sastavu, rekao je Primorac i podsjetio kako se u svojoj predsjedničkoj kampanji zalagao za objavu registra branitelja, no tek kada njegova izrada bude potpuno gotova i sam registar provjeren.

Javno sam iznio svoje podatke o sudjelovanju u Domovinskom ratu zato jer sam smatrao da, kad već tražim objavu registra, onda svojim ponašanjem moram pružiti primjer ostalima. Svi branitelji koje znam žele da se taj registar – ponavljam, nakon što podaci u njemu budu kompletirani – javno i objavi, što je i logično jer braniteljski status nije nešto što treba skrivati ili se toga stidjeti, zaključio je Primorac.

Cijeli članak možete pročitati ovdje: Novi List – Primorac: Svi branitelji koje znam žele da se objavi registar